Madhusevita das (Krsna-katha6/2017): Ako ne čitaš Srila Prabhupadine knjige, već si se usredotočio samo na spavanje i jedenje, moglo bi se to sažeti u mantru: „Jedi, spavaj i uvrijedi.“ Nećeš bit sklon primijetiti dobre osobine u drugim bhaktama, a kamoli u ljudima uopće.
Madhusevita das (Krsna-katha6/2017): Ako ne čitaš Srila Prabhupadine knjige, već si se usredotočio samo na spavanje i jedenje, moglo bi se to sažeti u mantru: „Jedi, spavaj i uvrijedi.“ Nećeš bit sklon primijetiti dobre osobine u drugim bhaktama, a kamoli u ljudima uopće.
Radhadesh, 2. srpnja 2017.
CC Madhya 25. 275 – 283
„Ljudi postanu krepki i snažni jedući dovoljno žitarica, no bhakta koji samo jede obične žitarice, a ne kuša transcendentalne zabave Gospodina Caitanye Mahaprabhua i Krišne, postupno slabi i pada s transcendentalnog položaja. Ako netko, međutim, popije i samo kap nektara Krišninih zabava, tijelo i um mu procvjetaju, a on se počne smijati, pjevati i plesati.“ (277)
„Svi bhakte u pokretu za svjesnost Krišne moraju čitati sve prevedene knjige (Caitanya caritamrita, Srimad Bhagavatam, Bhagava gita i druge); inače će, nakon izvjesnog vremena samo jesti, spavati i pasti sa svog položaja. Tako će propustiti priliku da dosegnu vječni, blaženi život transcendentalnog zadovoljstva.“ (komentar Srila Prabhupade na 277)
Ako ne čitaš Srila Prabhupadine knjige, već si se usredotočio samo na spavanje i jedenje, moglo bi se to sažeti u mantru: „Jedi, spavaj i uvrijedi.“ Nećeš bit sklon primijetiti dobre osobine u drugim bhaktama, a kamoli u ljudima uopće. Mislit ćeš, „Nisam ja tako loš, imam ja svoje probleme, ali i on ima svoj, i ovaj svoj…“ Posljedica koncentriranja na jedenje i spavanje je traženje pogrešaka u drugima. To se mora svakako izbjeći i to tako da se uključimo u predano služenje, posebno mantranje svetog imena i čitanje Srila Prabhupadinih knjiga, produbljivanjem razumijevanja tih knjiga. Moramo biti iskreni, jer je predano služenje za iskrene ljude. Pozvani smo da pijemo nektar Srimad Bhagavatama, no on je dostupan samo iskrenima. Ne onima koji nalaze greške, „Srila Prabhupada je ok, njegove su knjige u redu, ali ova druga knjiga je skoro isto tako dobra, pruža mi više emocija od Prabhupadinih“ ili, još gore, „Tu su greške, što to on kaže o ovome ili onome, taj dio trebamo preskočiti.“ Sam Bhagavatam kaže da je, čak i ako je nesavršeno sastavljena, takva književnost puna nektara. Slušanje o Krišni ili Caitanyi je poput zagrljaja Krišne ili Caitanye Mahaparabhua. Ako predano služenje postane mehaničko, to ubija duhovni život.
DOBITAK NA LOTU
Mi smo postali bhakte zbog neke frustracije u materijalnom životu, shvatili smo da u tome nema pravog soka pa smo odlučili isprobati predano služenje. Kad dođemo u predano služenje, ako ne doživljavamo ukus onoliko brzo koliko smo zamislili ili na onaj način kako smo predvidjeli, možemo odlučiti taj doživljaj potražiti negdje drugdje. Zato bhakte padaju. „Počeo sam predano služiti da doživim neki ukus, ali ga nisam dobio, ovo nije što sam očekivao, idem po to negdje drugdje.“ Ili se zaglave u međupoložaju kad samo jedu i spavaju, razmišljajući, „Ok, bio sam previše fanatičan, sad ću malo ohladiti, usporiti, pobrinuti se za sebe, svoju dobrobit (uglavnom jedenje i spavanje).“ Zadržavanje vezanosti za materijalne stvari ili ideje odvojene od predanog služenja je jedna uvreda, zato sam tako skovao moto s početka teksta.
Ne može se očekivati da će netko odmah zaroniti u ovaj nektar Bhagavatama. Objašnjeno je da smo bolesni i da zbog toga, kad dođemo u predano služenje dobijemo neki doživljaj predanog služenja, ali ne u potpunosti. Sve dok ne izliječimo tu bolest pomoću svetog imena i svetih opisa Krišninih zabava, nećemo biti zadovoljni i stoga ćemo biti skloni padu i odlasku iz društva bhakta. Tako ćemo propustiti priliku. Taj kratki ljudski život u Kali yugi možemo posvetiti predanom služenju i dobiti ono o čemu ni veliki sveci i mudraci ne mogu ni sanjati. Dobili smo na lotu! Prilika koja nam se pruža ravna je dobitku na lotu. Na temelju svog prethodnog interesa za duhovni život, ljudi misle da su kvalificirani za predano služenje. Ali, zapravo smo svi mi olupine Kali yuge. Samo zbog beskrajne samilosti acarya i Gospodina Caitanye dobili smo ovu priliku.
Kao što nas je Prabhupada jednom upozorio u Mayapuru, „Ako predano služite, živjet ćete u Mayapur Dhami. Ali ako samo jedete i spavate, živjet ćete samo u nekom egzotičnom mjestu u Bengalu.“ Dakle, potrebno je iskreno predano služenje, što podrazumijeva i iskreno proučavanje Prabhupadinih knjiga, pokušaj da se razumiju njegove ekstaze, raspoloženje.
JAME I VRTLOZI
„Čitatelji će uživati u ovom prekrasnom nektaru bez usporedbe. Čuvajući čvrstu vjeru duboko u svom srcu, trebaju paziti da ne upadnu u jamu lažnih argumenata ili vrtlog neugodnih situacija. Ako netko tamo završi, s njim je gotovo.“ (279)
Jame su mayavadi koncepcije o životu. Bhagavatam je namijenjen spašavanju uvjetovanih duša, ali ako netko iz radoznalosti počne proučavati kut gledanja Mayavadija, sigurno će pasti. Kao što je rak nova kombinacija gena u tijelu, isto tako je i Šankaracaryina filozofija nova kombinacija gena duhovnog razumijevanja – ja sam vječni sluga Svevišnje Osobe u ideju: ja sam Apsolutna Istina. To uništava predano služenje. A vrtlog je požuda, pohlepa, gnjev. Privlačnost prema suprotnom spolu (Što danas može biti bilo što i bilo tko. Neka se je dama nedavno udala za kobru! Navodno muža iz prošlog života?!). To je vrtlog koji nas usiše, navede da prihvatimo iluzorni identitet i pokušavamo uživati na taj način. Mislimo da ćemo to moći kontrolirati, a zapravo to ovlada nama. Imati čvrstu vjeru znači biti uvjeren da je sve što nam treba u Prabhupadinim knjigama.
„Zabave Gospodina Caitanye Mahaprabhua su jako tajna književnost, koja je život i duša svih bhakta. Oni koji nisu osposobljeni za uživanje u toj književnosti, koji su zavidni poput svinja, sigurno neće u njoj uživati. To, međutim neće osujetiti moj pokušaj. Ove će zabave Gospodina Caitanye Mahaprabhua sasvim sigurno ugoditi svim svetim ljudima čista srca. Oni će u njima nedvojbeno uživati. Želja nam je da im ovo sve više poveća uživanje.“ (283)
(U komentaru Srila Prabhupada govori o zavidnim neprijateljima acarye koji su poput svinja.)
ZAŠTO TAKO?
Ovo baš nije bridge preaching (smijeh). Više neko bacanje s mosta. Pojmovi koji se koriste – „pigs and hogs“ – zvuče predrastično čitatelju koji nije upoznat s motivima, namjerom i svjesnošću acarya kao što su Krišnadas Kaviraja Gosvami ili Srila Prabhupada. Njima to može zvučati kao izjava zavidne osobe koja nekog vrijeđa. Zašto ih treba nazivati svinjama? Zar nije dovoljno reći da nisu inteligentni, iskreni, kvalificirani ili tako nešto? Zašto ih nazivati svinjama? Nazvati nekoga svinjom nije mala stvar. I bhakte su ponekad na čudu s tim izjavama. Postoji uzrečica ad usum delfini. Francuski je kralj htio da mu sin odraste bez dodira s ružnom stranom života pa je unajmio nekog pisca da napiše povijest tako da sve okrutno, ružno izbaci iz nje. Te su povijesne knjige bile namijenjene njegov sinu koji se zvao Delfino pa su se stoga zvale ad usum delfini. Ponekad tako bhakte nastoje sakriti dijelove Prabhupadinih knjiga koje se ne uklapaju s njihovim idejama.
S druge strane, ne znači da ćemo ljudima ponuditi Caitanya caritamritu a, ako ih ne bude zanimala, nazvat ćemo ih svinjama. To bi stvarno bilo ludo. Prabhupada je znao reći da, ako svojim propovijedanjem (neovisnim o okolnostima, fanatičnim) nekog udaljite od svjesnosti Krišne, onda ste demon.
IZ LJUBAVI
No, ne valja se pretvarati da takvi izrazi u našim knjigama ne postoje, treba ispravno razumijeti zašto se koriste takve teške riječi, uvjeriti se da su to ispravni pojmovi. Bhakte su Krišnadas Kaviraja gosvamiju jako dragi, kao što je dijete drago ocu. Ako vam netko želi ubiti dijete, negirati njegovo postojanje, osakatiti ga, maltretirati, uništiti vaš odnos s djetetom – vi se razljutite, postanete ratoborni jer branite svoju ljubav. To je prirodna reakcija. Bhakta nema neprijatelja, ali ako netko napada Krišnu ili želi negirati Njegovo postojanje, što je gore nego nazivati ga ružnim imenima, bhakta će oštro reagirati. Kao da majci pokušate reći, „Mislila si da si rodila dijete, ali on ne postoji.“ To je užasno. Mayadiji to pokušavaju učiniti. Mi smo osobe, nismo impersonalna energija, strojevi. Kad nam je najdraži ugrožen, oštro reagiramo. Zato je rečeno da bhakta može iskoristiti i gnjev u Krišninoj službi. Ako netko uvrijedi nekog drugog Krišninog bhaktu, treba se razgnjeviti. Ne treba biti mlak, „Nije to ništa, svatko ima svoje mišljenje, svoj kut gledanja…“ Ako se tako ponašaš, izgubio si svoju svjesnost Krišne.
Prabhupada se ne pokušava sakriti iza Krišnadas Kaviraje Gosvamija, tvrdeći da je to o svinjama izrečeno prije pet stotina godina u određenoj prilici. Ne. On kaže da su oni koji danas pokušavaju zaustaviti pokret za svjesnost Krišne i kritizirati ga – svinje. Direktno. Zašto? Zbog ljubavi i samilosti prema nama. To trebamo pokušati razumijeti. Zašto on to kaže? Zato jer na nekome mora iskaliti svoj gnjev? Ne, Prabhupada nije frustrirana osoba. On je acarya. I dao je život za nas, njegove sinove, iz ljubavi. Ako nam netko pokušava uništiti život, predano služenje, onda on tako reagira. To je prirodna reakcija. Iz toga možemo razumijeti koliko ljubavi imaju Prabhupada i acarye za nas. Prabhupada ne brani svoju instituciju kao neku impersonalnu stvar, on brani instituciju u obliku svojih učenika i njihovih učenika, instituciju u vidu svoje obitelji. Baš kao što bi otac zaštitio svoju obitelj. Tako to trebamo razumijeti i biti zahvalni Prabhupadi za takvu naklonost i ljubav da nas je spreman braniti „zubima i noktima.“ Tako to bhakte razumiju. Prekrasno je kad te tipove naziva svinjama. Pravi nektar. I to je nektar! Prekrasno je kad zavidne, zlobne znanstvenike naziva nitkovima. To je nektar! Jer to ne radi zato da bi sebe uzdigao iznad njih, kao što rade muniji ili materijalisti. Prabhupada to radi da bi obranio predano služenje, milost Gospodina Caitanye, Radhe i Krišne, da bi obranio nas.
SPREMNI ZA OBRANU
Jednom prilikom na nekom velikom javnom programu, mislim u Mumbaiju, Prabhupada je oštro reagirao pred 10 tisuća ljudi, naljutito se na nekog mladića, hippyija, koji je na mikrofon govorio svakojake gluposti i nije ga htio ispustiti iz ruke kad su to od njega tražili. Bhakte su ga na silu makli s pozornice, a publika se podijelila. Mnogi su smatrali da se sadhu nije smio naljutiti. No, Prabhupada nije mario za to kako će drugi doživjeti njegov nastup. Nije se ponašao tako da bi ugodio publici. Pokazivao je pravu, istinsku devociju prema Krišni, a neki vidovi toga su i ljutnja na glupost. Mnogi ljudi su to prepoznali i cijenili. Uvijek će biti zavidnih ljudi koji kritiziraju, pokušavaju bacati klipove pod noge. Moramo biti spremni na to. Ako se previše brinemo za svoj image u javnosti, previše brinemo i pokušavamo biti pretjerano ispravni, politički ispravni, dok nastojimo proširiti svjesnost Krišne, možemo se zateći u vrlo ranjivom položaju. Jer, maya neće koristiti baršunaste rukavice.
Ako smo inteligentni, možemo uhvatiti veliku ribu bez da se smočimo. To znači da možemo zaći u neke političke ili intelektualne krugove i uhvatiti veliku ribu, a da se ne smočimo. Ali moramo biti jako vješti. Inače se može dogoditi da vas, dok vi vičete kako ste je uhvatili, ta velika riba povuče u mayu. To smo već vidjeli. Bhakte koji su ostvarili kontakte s učenim ljudima, a onda su pod njihovim utjecajem napustili svjesnost Krišne. Neki su čak postali budisti! Trebamo biti vrlo pažljivi da se pretjerano ne bavimo time kakav dojam ostavljamo. U kirtanu, primjerice, nije da ćemo izabrati za vođu bhaktu koji mridangu svira najlošije, ali istodobno, Prabhupada je rekao da kirtan ne izvodimo kao neku glazbenu točku, da nas prepoznaju kao glazbenike. Bilo da im se sviđa ili ne, mi sviramo na određeni način. No, nećemo ih nazvati svinjama ako im se ne sviđa naš kirtan posve izvan ritma. Ne. To bi bila ludost. Ali, ne smijemo se previše baviti dojmom koji ostavljamo na druge. Ako se tako ponašamo, nećemo biti u stanju reagirati ako netko napadne naš pokret. A trebamo moći oštro reagirati. Sada se stvari odvijaju prilično spokojno, no ne mora uvijek biti tako. Prabhupada je rekao da će nam se na početku čuditi i smijati, poslije će nas napadati, a na kraju će nas prihvatiti. Krišnadas Kaviraj je imao neprijatelje, Bhaktisiddhanta je imao neprijatelje, Prabhupada je imao neprijatelje. Trebamo biti spremni obraniti naš pokret kad nas napadaju, obraniti predano služenje, milost Gospodina Caitanye, Njegove bhakte.
