TEMPUS FUGIT

… I TI I JA MORAMO OTIĆI…Predavanje HH Sridhar svamija na stih 8.5 iz Bhagavad gite održano u Vodicama 11. svibnja 2002. (preporučujemo da sami pročitate stih i komentar Srila Prabhupade)

TEMPUS FUGIT

… I TI I JA MORAMO OTIĆI…Predavanje HH Sridhar svamija na stih 8.5 iz Bhagavad gite održano u Vodicama 11. svibnja 2002. (preporučujemo da sami pročitate stih i komentar Srila Prabhupade) objavljeno u Krsna Kathi br6. iz 2002.g

 Moj je djed umro u svojoj 96. godini, što je poprilična starost. Jednom sam ga prilikom bio zapitao kako mu se čini njegov život. “Izgleda mi poput sna. Sjećam se kad sam bio mladić u Irskoj, nosio sam kilt, svirao sam gajde, i pamtim kako bi mi zimi koljena poplavila od hladnoće. Sjećam se kad sam otišao u prvi svjetski rat, kako sam se borio u rovovima, kako sam došao u London, oženio tvoju baku, otišao potom  u Kanadu. Tu smo se bavili poljoprivredom, sjećam se kako se rodila tvoja majka…” Sjećao se mnogih događaja iz prošlosti, no sada, u svojim devedestima sve je to bilo samo poput sna, nije osjećao nikakvu povezanost s tim što se zbilo, bile su to samo misli. Stotinu godina pukih misli. Sve što je imao, svi užici – jednostavno su nestali.

Ovaj svijet je stvaran, ali u njemu nema prave srži, nije osobito važan. Jer je privremen. Ako netko sanja da se sprijateljio s gosp. Sorosom te da je postao milijarder i onda, kad se probudi, pokuša kupiti novi auto: “Upravo sam sanjao da sam milijarder…” “Odlično, zaspi onda ponovo i odsanjaj da si nabavio novi auto…” Nema tu suštine.

Obzirom da si auto vidio u stvarnom životu, možeš ga vidjeti i u snu. I taj je auto onda stvaran, ali privremen. Neki ljudi u snu znaju vidjeti tigra i tako, dok spavaju, tijelo im prolazi kroz zičke patnje te se probude u strahu. Ono što je važno u našem životu je što se događa kad se probudimo ili što se događa kad umremo. Kažem “kad se probudimo” jer je život poput sna, a kad umremo, san je gotov – vrijeme za buđenje. Gdje ćete potom? Hoćete li zadržati svoju kuću, auto, obitelj? Hoćete li sve izgubiti? Kuda idete, gdje ćete živjeti, što ćete jesti, raditi?

 Da bismo se pripremili za ovaj najvažniji trenutak, moramo imati postojan um. Čak i u ovom životu prolazimo kroz teška vremena. Siguran sam da je u vrijeme rata ovdje bilo puno ljudi koji su prolazili kroz velike nevolje – smireni um im je bio od velike koristi. Nadzor nad umom, mislima, postojanost su im sigurno pomogli. Slično je i u trenutku smrti – savršenstvo života je sjetiti se Boga u trenutku smrti. Ante narayana   smrti – narayana znači Krišna, krajnje odredište,  konačni objekt koncentracije. Narayana znači osoba Svevišnjeg. Iskušenje se sastoji u tome kako ćemo se suočiti s traumom smrti. Morali bismo svi vrlo ozbiljno shvatiti da bilo da  mantramo ili ne mantramo Hare Krišna, bilo da molimo na krunici ili ne, bilo da smo ateist ili teist, vrlo griješan ili pobožan čovjek – bez obzira kakvi smo, ne možemo ostati ovdje u materijalnom svijetu. Svi ćemo morati otići – danas, sutra, sljedećeg tjedna… Sve je relativno.

Čak i najveće osobe ovog svijeta, poput Isusa Krista, moraju otići. Haridas Thakur, također, koji se suočio s puno nedaća u životu. Ima puno primjera velikih osoba koje su tijekom života prolazile kroz razne nevolje i na kraju su morale napustiti svijet. To nije problem jer je sve ovo samo materijalna priroda, međusobno djelovanje materijalnih guna. Poput predstave na pozornici. Netko dobije ulogu Macbetha, a netko neku drugu ulogu. Scenarij je tu  i predstava se odvija, no glumac razumije da će kroz sat ili dva predstava završiti te da će se potom vratiti kući,ženi i djeci. I mi bismo trebali shvatiti da ćemo ovo mjesto morati napustiti – to će se dogoditi samo od sebe.

Nedavno sam u Londonu vidio oglas o posljednjoj izvedbi neke rekordne predstavi koja je bila na repertoaru 17godina neprestano. Mnogi su ljudi tijekom tog vremena igrali glavnu ulogu, no drama se nastavljala.

PUNO STAZA UŽIVANJA

Ovaj će život nastaviti, s nama ili bez nas. Materijalni život će se nastaviti jer mi time ne upravljamo. Mi ničim ne upravljamo. Ne možemo upravljati vjetrom, kišom. Većina ljudi u ovom dijelu svijeta voljela bi da je skoro stalno ljeto jer bi tako mogli ugošćavati turiste, no to se ne može učiniti bez obzira na vaše želje.

 Jednom je mayavadi govornik Vivekananda, negdje četrdesetih godina prošlog stoljeća sudjelovao na konferenciji u Chicagu, svjetskom religijskom kongresu. Hrabro je ljudima rekao, “Zašto obožavate Boga u hramovima, džamijama i sinagogama, crkvama kad ste vi sami Bog?” A onda ga je zabolio zub. Boga je zabolio zub i morao je otići s konferencije. Obična ga je zubobolja spriječila da nastavi sudjelovati, a došao je čak iz Indije da bi govorio pred brojnom publikom. Nije mogao upravljati ni najobičnijom zuboboljom, a kamoli čime drugim.

 Tako stoje stvari. No, ono što je važno, je kako mi na to reagiramo. Je li nam um pod nadzorom. Krišna kaže da oni koji se nalaze na ovom putu samospoznaje moraju biti odlučni, usmjereni. Ta odlučnost i usmjerenost uma ne pojavljuje se kod osoba koja putuju različitim granama (bahu saka) materijalnog drveta. U 15. poglavlju Bhagavad gite materijalni se svijet uspoređuje s naopako okrenutim banjanovim stablom. U ovom svijetu na takvo drvo možemo naići zagledamo li se u površinu vode okruženu stablima. Na njoj se odražava pravo stablo, ali naopako, s korijenjem na više. U stihu se koristi primjer naopako okrenutog stabla jer je materijalni svijet suprotnost pravom, duhovnom svijetu, a banjanovo se drvo upotrebljava kao primjer jer ono ima jako puno grana – što ukazuje da postoji puno puteva kojima možemo krenuti u nastojanju da uživamo kroz osjetila. Tu je velika raznolikost. Nama se, međutim, ponekad čini da smo ljudi mogu uživati. No, i psi uživaju. Jeste li ikada vidjeli psa kako se pari s kujom? Uživa isto kao i ljudi, možda i više jer mu je um usredotočen na to što radi. Slonovi jedu dvjesto kila hrane dnevno. Koliko ste vi stotina kila pojeli danas? Vi ćete večeras moći pojesti možda najviše jednu kilu, ako su pripremili neki ukusni prasadam. Naša slonica u Mayapuru je jela 14 do 16 sati dnevno. Ptice lete zrakom bez British Airwaysa i uživaju u krasnom pogledu.

 Svakoj životnoj vrsti je dodijeljena pomalo drugačija vrsta osjetilnog uživanja, a mi putujemo na kočiji uma, mano rathi, iz jednog tijela u drugo – sankalpa, vikalpa. Nešto pokušavamo uživati, nešto odbacujemo. Lutamo tako od najniže do najviše planet, ne razvijajući usredotočenost – vyavasayatmika buddhi – koja nam je neophodna da bismo se u trenutku smrti sjetili Boga.

 Većina vas najvjerojatnije ne zna baš puno o smrti. Ja znam poprilično. Susreo sam se s njom oči u oči, više puta. Ako vam netko ukrade auto, to će vas jako uznemiriti, pogotovo ako vam auto nije osiguran. Ili vam ukradu sat, možda ženu… A pomislite, u trenutku smrti izgubit ćete i auto i sat i obitelj – sve ćete izgubiti. Koliko će to tek nesreće uzrokovati! Ako vam um nije postojan…

 Zato Arjuna poučava Krišnu da je cilj kojemu treba težiti – um usredotočen na Njega. Jer Krišna je jedini transcendentalni  Gospod, iznad guna materijalne prirode, postojan je, usredotočen… Sve drugo u ovom materijalnom  svijetu na što biste mogli usredotočiti um u stalnoj je mijeni. Sve će vas iznevjeriti. Prijatelji će vam umrijeti ili će vas prevariti. Moja majka ima 82 godine. Imala je jako puno prijatelja, no skoro svi su već umrli, ostala ih je samo  nekolicina. Rođaci će vam također umrijeti, ljudi će vas prevariti na ovaj ili onaj način. Ne možete ni o ćemu ovisiti u ovom relativnom svijetu. Možete ovisiti samo o onome što je iznad privremenog svijeta. A opis toga ćete pronaći samo u posebnim spisima.

BEZ TRGOVINE S BOGOM

Na žalost, samo nekolicinu ljudi u ovom svijetu to brine. Ljudi se brinu za situaciju u Palestini, probleme u Makedoniji, Srbiji, brinu se zbog pornografije na Internetu, zbog gospodarske krize, zbog raznih stvari, ali sve je to ništa. Jer ćete vrlo skoro izgubiti svoja tijela! Doista, to će se dogoditi vrlo skoro. Oduzet će vam ova tijela. Tempus fugit – vrijeme leti. Nećete ni primijetiti. Netko će odjednom primijetiti, “Osijedio si!” pa ćete se sa zabrinutošću pogledati u ogledalo. “O, bora. Odakle se samo stvorila? Daj malo make up-a.”

Sve je u ovom svijetu privremeno i jedini način na koji ćemo moći prići Bogu je da se za to pripremimo. Ne možete se družiti s posve čistim, antiseptičkim, profilaktičkim, svesavršenim Bogom, ako ne  pokušate usvojiti tu istu narav. Krišna kaže, doseći ćeš moju prirodu. Ovdje oko vas ima tako puno vode i netko bi mogao poželjeti živjeti u njoj – ali, ne možete to učiniti jer nemate odgovarajuće tijelo. Vi ste sisavci, a samo vodene životinje mogu živjeti u vodi. Ne možete živjeti kao gmazovi, kao ptice. Ne možete letjeti. Ako ne vjerujete, pokušajte, skočite s vrha brda, da vidimo koliko ćete daleko doći. Ako želite živjeti na zemlji, morate imati za to odgovarajuće tijelo, za vodu vam trebaju škrge… Ako želite živjeti u transcedentalnom svijetu, kraljevstvu Božjem, mjestu gdje živi transcedentalna osoba, gdje je sve sad cit ananda (vječno, prepuno znanja, blaženstva) onda vam treba i takvo tijelo.

Činjenica da mi nismo iskusili takvav svijet ne znači da on ne postoji. Budalasti ateist kaže da Bog ne postoji jer Ga on ne može vidjeti. Ako ne vidite Boga, to znači da ga VI ne vidite. A što je s drugima posvuda na raznim planetama? Možete govoriti samo u svoje ime.

Vječni život postoji. Je li to samo pitanje naše vjere? Djelomično jest u pitanju vjera, no ona se temelji na svjedočanstvima ljudi koji nemaju što dobiti od nas. Svatko u ovom svijetu pokušava utjecati na druge. “Ja znam. Slušaj mene, ja znam kako. Sve sam shvatio. Samo mene slijedi, daj mi svoj novac…” Svi pokušavaju utjecati na druge kako bi se materijalno okoristili. No, najviše religijsko, duhovno načelo je bezuzročno i neprekinuto predano služenje. Pravo transcedentalno znanje vam osoba daje bez naknade, bez ikakvih motiva. Bogu ne pristupamo u poslovnom duhu:”Dragi moj Bože, molim Te, spasi me mojih grijeha, poboljšaj mi život pa ću Te voljeti.” U drugom  svjetskom ratu bilo je puno žena i majki njemačkih vojnika koje su se molile Isusu da im se sinovi i muževi vrate živi iz rata, a kada se to nije dogodilo, odbacile su religiju, zaključivši da ne funkcionira. Bhaktivinod Thakur u Tattva viveki kritizira takvu kaitava dharmu, materijalistički vid religije pri kojem se s Bogom pogađamo.

 BJEŽ’ ŠTO PRIJE ODAVDE

Srimad Bhagavatam na samom početku objašnjava da taj spis odbacuje sve prevarantske vrste religija. Mi ne obožavamo svoje sunarodnjake, ne obožavamo Boga ili služimo čovječanstvo da bismo od ovog materijalnog svijeta učinili ugodnije mjesto. To je nemoguće učiniti. Svi bhakte ovdje su vrlo ljubazni, dalli su mi lijepu sobu za moj  boravak, kupaona je lijepo očišćena, ali to je kupaona, smrdi. Ništa se tu ne može. Možete u kupaoni zapaliti mirisni štapić,staviti kamfor, upaliti ventilator – no kupaona će uvijek imati neugodan zadah. Možda će na početku biti bolje, ali uskoro će se zadah vratiti. Što se tu može? Ja ću vam reći što se tu može. Obavite to što morate čim prije i brzo van! Kupaona nije zamišljena kao mjesto u kojem se provodi puno vremena. Materijalni svijet isto tako nije zamišljen kao mjesto u kojem se provodi puno vremena.

Mi ne pripadamo u asat – privremeno, acit – tamu, niranandu – mjesto na kojem nema radosti, već samo smanjenje patnje.U srednjem bi vijeku ljude mučili tako da ih zavežu za stolicu i urone pod vodu, a tren prije nego li se udave, izvukli bi ih van. I onda opet iznova. takav je ovaj svijet. Različiti stupnjevi patnje. Sad možemo misliti kako, obzirom da više nema bombi, uživamo u životu. No, patnja će se pojaviti, takva je priroda ovog svijeta, naša karma, dobre stvari, loše stvari… Ne možete ovo mjesto učiniti ugodnim za boravak. Morate se odlučiti – želite li ostati ovdje i nastojati namirisati taj zahod ili želite otići u svijet svjetla, Krišne, svijet gdje je svaka riječ pjesma, a svaki korak ples, gdje nema požude, pohlepe, gnjevi, zavisti, gdje je život vječan. Nema smrti. Nema fizičke patnje jer nema materijalnog tijela.

 Razlog naše patnje je naše poistovjećivanje s ovom privremenom materijalnom energijom. Mislimo da smo to mi, ovo tijelo. Tijelo nam možda i pruža neka zadovoljstva. No, ako uhvatite štap za jedan kraj i podignete ga u zrak,istodobno ste podigli i drugi kraj štapa. Ako ste privrženi osjetilnom uživanju, iskusit ćete i osjetilno izgladnjivanje. Zapravo to uživanje i ne postoji. Osjetila imaju živčane završetke, a živcima se osjeti prenose u mozak. Vi onda svojom voljom zaključite, “Aha, mekano je dobro, tvrdo baš i nije.” No druga osoba, smještena na nekom mekom ležaju može zaključiti da joj to ne odgovara jer joj zbog problema s leđima treba tvrda prostirka.

Neki ljudi vole ovo, neki ono. Sve je to samo umna izmišljotina, taj dojam dobrog i lošeg u ovom materijalnom svijetu. Samo um na djelu. Nema ničeg dobrog ni ničeg lošeg, samo relativni stupnjevi, toplinei hladnoće primjerice. Izostanak topline nazivamo hladnoćom, a izostanak svjetla tamom. Zašto biste onda poželjeli ostati u svijetu kojim ne vladate, a sve što učinite  nosi sa sobom neku posljedicu? Pri tom niste Bog – niste nikada dokazali da to jeste – i nikada to nećete postati, bez obzira koliko ozbiljno meditirali na to – ja sam bog, ja sam bog… i onda “boga” zaboli zub i mora otići sa sastanka.

VI ODLUČUJETE

Vi ste mali, a Krišna je beskonačan. Molim vas, shvatite, možete biti jako sretni, no morate prihvatiti da ste sluga – dasa dasa anudasa, sluginoga sluge sluga. Odluka je na svakom od nas. Nećete imati potrebnu odlučnost za prelazak prekretnice. Zaglavit ćete u zatvoru. Dobro, ako se odista potrudite, možete dobiti prvorazrednu ćeliju, drugorazrednu – izvrsno, fantastično. No, još uvijek ste u zatvoru! Ako želite biti uspješni u duhovnom životu, ovdje imate proces. Trebate biti odlučni u  razumijevanju da ste duhovno biće i da ćete razviti spoznajuo tome koliko god je moguće. A način kako ćete to učiniti je ovo pjevanje svetih božjih imena. Jer i Krišnino je ime isto čisto. Nema nikakve razlike između Krišnina imena i osobe na koju se ono odnosi. Ako se družite sa svetim imenom putem mantranja, pjevanja, sjećanja, slušanja, služenja, obožavanja, kroz molitvu, nudeći sve što imate, svu životnu energiju – uronit ćete u more duhovnog blaženstva. Onda ćete razumijeti. Sve počinje s druženjem s dobrim, duhovno naklonjenim ljudima, bhaktama. Oni će vas uključiti u razne vrste službe i tako ćete napredovati. Vi ste ti koji odlučuju, nitko vas neće ni na šta prisiliti. Imamo jako puno knjiga koje poučavaju filozofiju, koje se koriste i na mnogim sveučilištima diljem svijeta, možete ih pročitati i sami se uvjeriti.

No, bilo kako bilo, molim vas, nemojte prokockati priliku koja vam se pruža u ljudskom obliku života! Pripremite se prije nego li budete morali umrijeti. Smrt se može pojaviti svakog trena. Materijalna energija je jako moćna i drži nas u iluziji. No, vi je možete savladati i prijeći preko oceana materijalne patnje. Pogledajte koliko vode može stati u otisak teletova papka – možete li to lako prijeći ili postoji opasnost da padnete i davite se u toj lokvici? Isto tako, uzmete li okrilje Mukunde, darivatelja oslobođenja, nećete imati nikakvih većih poteškoća u duhovnom životu. No, morate biti pošteni i iskreni da biste bili odlučni. Budalaste osobe žele ostati u ovom svijetu gdje na svakom koraku vreba neka opasnost. Ne budite jedan od njih. Sad ste tu, družite se bhaktama, mantrate, služite – nastavite dalje, postanite postojani. Neće uvijek sve biti bajno, no morate biti odlučni i upoznati se s problemima kako biste ih mogli riješiti. Ako iskreno mantrate i molite se Gospodinu Nrisimhadevu, Srila Prabhupadu, oni će vas zaštititi.