Srila Bhaktividyapurna svami
(Krsna-katha 2000):
Vedska kultura se temelji na poštovanju i kontroli osjetila. Poštovanje postoji jer se ono konačno odnosi na poštovanje koje se iskazuje Svevišnjem Gospodinu. Otuda se uspostavlja hijerarhija poštovanja osoba iz raznih razloga: zbog njihove dobi, bogatstva, utjecaja, moći, položaja, znanja, devocije, inicijacije.
Krsna-katha 2000
Srila Bhaktividyapurna svami, dijelovi predavanja održanog u Vrindavanu 10. studenog 1999.
VEDSKA KULTURA JE STVORENA ZA RAZMJENU
Vedska kultura se temelji na poštovanju i kontroli osjetila. Poštovanje postoji jer se ono konačno odnosi na poštovanje koje se iskazuje Svevišnjem Gospodinu. Otuda se uspostavlja hijerarhija poštovanja osoba iz raznih razloga: zbog njihove dobi, bogatstva, utjecaja, moći, položaja, znanja, devocije, inicijacije. Sve su to različiti razlozi za iskazivanje poštovanja, a svatko ih posjeduje u nekoj mjeri. Zbog toga svatko može osjećati poštovanje prema svakome, ali među njima postoji netko koga se može više poštovati. Mi smo navikli da je sve ili crno ili bijelo, za nas je jedna osoba dostojna poštovanja, a druga nije. No, obje su dostojne poštovanja, ali jedna je od njih dostojna da joj se iskaže više poštovnja i tako se to nastavlja sve do Krišne. Zato ako osoba nema poštovanja prema drugima ili autoritetima, za nju onda nema ni ljudskog, ni duhovnog života.
U duhovnom su kraljevstvu osjetila savršeno utanačena s Krišninim željama. U materijalnom svijetu takav način ophođenja nije prirodan, već je potreban određeni napor da bismo ga dostigli. Tamo je prirodno da se voli, ali ovdje je to napor i sadhana. Tom sadhanom učimo kako da kontroliramo svoja osjetila i da budemo senzibilni prema Gospodinu i prema drugima. Zato je vrlo važno u svjesnosti Krišne vježbati kako razviti osjetljivost prema drugima. Mi smo, u želji da sudjelujemo u nekoj aktivnosti u svjesnosti Krišne, skloni neprofinjenom entuzijazmu, ali u međuvremenu medusobno postupamo grubo. Međutim kako vježbamo svjesnost Krišne, postajemo sve osjetljiviji. Shvaćamo tko smo, primjećujemo sebe i zbog toga postajemo sposobni primjetiti druge i Krišnu. Povećanje osjetljivosti je prirodan pokazatelj duhovnog napretka i duhovnog rasta. Zato, ako taj senzibilitet već ne postoji u nama prirodno, kao posljedica odgoja, doći će kao posljedica duhovnog života. Ne moramo se posebno truditi. Ali, ako u duhovnom životu nismo pažljivi, nećemo to dobiti. Zbog toga je važno da bhakte budu svjesni drugih oko sebe. Sva pravila koja postoje su tu da bi omogućila pravilnu razmjenu među nama. Razmjena je na prvom mjestu, a budući ne znamo kako djelovati, stvorena su pravila. Pravila nisu krajnji cilj, ona tek pokušavaju stvoriti pravu atmosferu u kojoj se razmjena može dogoditi.
MISIJA ĆE SE NASTAVITI
Gospodin ima svoj plan i zabave su tu, samo je pitanje želimo li mi sudjelovati u tome ili ne, odnosno kako želimo sudjelovati – pod utjecajem Yogamaye kao povoljan sudionik ili pod utjecajem Mahamaye kao ne neophodno povoljan sudionik, poput Duryodhane. On je nepovoljni aspekt Gospodinovih zabava, dok su Pandave povoljni. Svatko sudjeluje, i materijalna energija isto. Jedino je upitno želimo li služiti Krišnu neposredno kroz upute gurua, sadhua i sastra ili želimo služiti Krišnu pod upravom guna materijalne prirode. Gune materijalne prirode imaju put koji slijede, a mi možemo biti dio toga uslijed prisile. I to je Gospodinova zabava, da upravlja živim bićima u skladu s njihovim željama. Ili, Prabhupada navodi, ako možemo međusobno surađivati, možemo biti dio njegove misije, jer misija će se nastaviti.
“SVE ĆE SE RASPASTI”
Ponekad čujemo da su bhakte uznemireni jer “puno stvari ide naopako i sve će se raspasti.” To zapravo znači da će se možda naš doprinos raspasti. Misija Gospodina Caitanye se ne može uništiti i nikada se neće raspasti. Nastaviti će je tisuće nas, stotine tisuća nas. Srila Prabhupada je nastavio misiju kao samo jedna osoba i može je nastaviti sa samo jednom osobom. Misija nikada ne umire. Važno je da imamo vjeru u misiju. Pridružili smo se misiji Mahaprabhua pod vodstvom Srila Prabhupada. Ta misija će se nastaviti. Ona ne ovisi o nama. Krišna vrlo jasno govori u Bhagavad Giti kako ne smijemo misliti da smo mi vršitelji djelatnosti. Mi moramo obavljati svoje dužnosti, ali moramo shvatiti da sposobnost za to dolazi od Krišne. Rezultat dolazi od Krišne i uživanje u tom rezultatu pripada Krišni. Kada to shvatimo, uviđamo da sve funkcionira vrlo dobro.
ZAMKA POLUBOGOVA
Uz to moramo razumijeti što je to dobro. Pandave su glavni izvođači u Krišninim zabavama, rođeni u najaristokratskijim obiteljima, najkvalificiraniji kraljevi, a jesu li uživali u svom kraljevstvu 10 ili 25 godina? Ne, bilo je sve prepuno poteškoća, ali bili su sretni. Kraljica Kunti govori: “Sada je sve savršeno. Sjedimo u svom kraljevstvu sa svim kraljevima, svi su naši neprijatelji uništeni, ali sada odista ne mislimo na Tebe. Puno je bolje bilo ranije, dok smo bili u šumi i imali puno poteškoća.” Zato jer je u to vrijeme postojala razmjena s Gospodinom. To je nešto zbog čega moramo biti pažljivi da ne bismo upali u zamku polubogova. Polubogovi ovako razmišljaju: “Stvari idu fino i materijalno gledano sve je predivno, ali kada materijalno nije prekrasno, onda nije dobro.” Tako razmišljaju polubogovi, a i neki bhakte. Indra je bhakta, a kada je izbačen sa svog mjesta nastaje veliki problem. Mora otići Gospodinu ne bi li se uz Njegovu pomoć vratio na svoj položaj. U jednoj zabavi Indra se bori s Vrtasurom. Indra ima svoj grom, ali tko od njih dvojice ima vjeru u grom? Indra ne, on ima vjeru u svoju toljagu, ali ne u Gospodinov grom za koji je Gospodin osobno sredio da ga dobije. Vrtrasura, demon, ima tu vjeru te kaže Indri: “Ti budalo, uzmi taj gromi i ubij me. Ne vjeruješ u Gospodinovu uputu, pa kakavi si ti to bhakta?” Indra vjeruje u svoju vlastitu sposobnost, a ona leži u njegovoj toljazi i slonu koje je Vrtrasura porazio. Indra nije imao vjeru, a što je zapravo želio? Ubio je Vrtrasuru i Vrtrasura se vraća natrag u duhovni svijet, a on ostaje ovdje truliti u ovom materijalnom svijetu. Dobio je ono što je htio. Prišao je Gospodinu da bi dobio svoj položaj, bogatstvo, moć, obilje, ime, ljepotu, slavu. Sve je dobio, ali ostao je ovdje, a Vrtrasura se vratio natrag u duhovni svijet. To je poanta. Sudimo li stvari ovisno o tome kako nam ide, prema vlastitim materijalnim pogodnostima, položaju, bogatstvu, i svemu ostalom, onda će nam biti vrlo, vrlo teško.
Misija leži u tome jesmo li svjesni Krišnine upute ili nismo, to je misija. Haridasa Thakuru su u doba Caitanye Mahaprabhua izbičevali na 22 trga, ali nije se pitao: “Hej, što je to, kakva je to glupost, što se to događa? Ja sam Brahma. Tko su ovi tipovi?” On to ne kaže. Vidi to kao Krišnin aranžman. Dakle, ako se prilagodimo i djelujemo u skladu s Gospodinovim aranžmanom, moći ćemo biti dio misije, inače ćemo ostati sa strane, a misija će se nastaviti. U to moramo imati potpunu vjeru.
UGODNO ZA KRIŠNU
Prije nego li se Gospodin pojavi svi razni pratioci, svi prijatelji, rođaci, razne stvari, mjesto gdje provodi zabave – svi se oni najprije pojave. Tek potom, dolazi Gospodin. Kultura je okružje u kojem netko može vršiti određenu djelatnost i doživjeti odgovarajuću razmjenu. Svrha vedske kulture je razmjena između Gospodina i bhakta. Kako se mi nalazimo u materijalnom svijetu, moramo se nositi s tim materijalnim elementima, iako nas te stvari ne zanimaju. Takve djelatnosti se moraju nastaviti, ali ne smiju omesti Gospodinove zabave.
Kada Krišna kaže paritranaya sadhunam, prva stvar zbog koje dolazi je da bi se družio s bhaktama i zadovoljio sadhue, bhakte Gospodina. To je glavna svrha zbog koje se Gospodin pojavljuje. Dakle, Gospodin dolazi, ali je vec prije Njegova dolaska kultura bila uspostavljena. Tada On dolazi u takvu ugodnu situaciju i provodi zabave sa svojim bhaktama. Istodbno su tu prisutni i grubi materijalisti kao Jarasandha koji se također pridržavaju pravila iste kulture. Cijela svrha vedske kulture je da se stvori situacija u kojoj bi Gospodinu i Njegovim bhaktama bilo ugodno. Zbog toga se jako naglašava uspostavljanje prave vedske kulture. Kada je ta kultura prisutna svima je vrlo, vrlo ugodno. Tada je Gospodin voljan doći, kao i Njegove energije i svi ostali, jer je situacija povoljna.
Ovisno o situaciji koju stvorite, u tom se obliku Gospodin pojavljuje. Kada ste u raspoloženju strahopoštovanja, Krišna će doći, ali kao Vaikuntha patti. Ukoliko ste u raspoloženju preme, čiste ljubavi, pojavit će se Vraja Krišna. Kako se mi ponašamo, tako će Krišna uzvratiti. Zato bhakte žele stvoriti atmosferu u kojoj će Gospodin uvijek biti prisutan.
NEPOZVANI GOST
Jedan aspekt vedske kulture je ophođenje prema gostu, a posebno se pazi na pravilno ophođenje prema nezvanom gostu. Naime, Gospodin se može pojaviti u bilo koje vrijeme i u bilo kojoj situaciji. To je vidljivo iz primjera sa Srutadevi i Bahulastom. Oni su jednostavno obavljali svoje dužnosti kod kuće, kad im je iznenada na vrata banuo Krišna sa cijelom svitom. Oni se nisu izmijenili da bi Ga primili, nije da su nosili nekakve kratke hlače i crne košulje i onda su se, kada se Krišna pojavio, presvukli na brzinu u svoj dhoti i sve ostalo. Ne, oni su slijedili svoju kulturu, kako bi se Krišna osjećao ugodno, svakog dana tijekom cijelog dana, a onda je jednom Krišna jednostavno ušetao. Oni nisu znali da da On dolazi, samo se odjednom pojavio. To je vrlo lijepo, to je svrha kulture. Svrha kulture je da živite svoj život svakog trenutka, pa ako Krišna odluči da se pojavi bilo kojeg trenutka, osjećat će se ugodno. Ja se mogu osjećati ugodno, ali krajnja je svrha omogućiti da se Gospodin i Gospodinovi bhakte osjećaju ugodno. Kada se Oni osjećaju ugodno, moj je život savršen.
prevela: bhn. Dolores