Devamrita svami (Krsna-katha 01/2015.): Podsvjesno mislimo da bi trebali postojati blagoslovi Gospodina da nam ovaj svijet bude ugodan.
Devamrita svami
Los Angeles, SB 8.4.2-4
Kralj Indradyumna meditirao je na Svevišnju Božansku Osobu. Bio je uronjen u meditaciju, ali je ipak proklet. Nije li to nepošteno, nepravedno? Pitamo se: „Tko je ministar za pravdu u univerzumu? Koga treba pozvati kad se ovakvo što dogodi?“
(Nastavak iz prošlog broja)
Što je s Gajendrom? To može biti još veći problem. Tko je bio Gajendra u svom prošlom životu? Bio je kralj Indradyumna. I što je on radio? Nije se zabavljao u rijeci s mladim djevojkama. Kako je on proklet? On je napustio svoje kraljevstvo i vršio je yoga meditaciju. Bio je bhakta Svevišnje Božanske Osobe. Dok je meditirao u samadhiju, došao je izniman sadhu Agastya Muni sa svojim učenicima. Indradyumna nije reagirao, bio je u jogičkom transu. Ali Agastya Muni to nije vjerovao. „Što je ovo? Ovaj me kralj nije primio na ispravan način? Je li ovaj kralj toliko bezobziran i bešćutan da me nije ni pozdravio?“ Agastya Muni zato je prokleo kralja Indradyumnu: „Budući da si tako bešćutan, rodit ćeš se kao slon.“
Kako to shvatiti? Kralj Indradyumna meditirao je na Svevišnju Božansku Osobu. Bio je uronjen u meditaciju, ali je ipak proklet. Nije li to nepošteno, nepravedno? Pitamo se: „Tko je ministar za pravdu u univerzumu? Koga treba pozvati kad se ovakvo što dogodi?“ Ali razmislite, Indradyumna se rodio kao Gajendra. Bio je slon, ali ga je oslobodio osobno Svevišnji Gospodin koji ga je dodirnuo, povukao iz vode i zatim odsjekao usta krokodilu. Tim se dodirom i darsanom Svevišnje Božanske Osobe Indradyumna, kao slon Gajendra, vratio natrag Bogu.
ISHOD JE U REDU, ALI NAČIN?
Možete reći: „Dobro, dobro, prihvaćamo ishod, ali način na koji su se stvari dogodile nije baš američki. Gdje su istina, pravda i bratstvo? Jedan čovjek, jedan glas.“ No, to se ne događa tako. Proklet je dok je bio u meditaciji na Svevišnju Božansku Osobu. I rodio se kao slon. Ali, vrlo je posebno vratiti se Bogu u jednom životu.
Ne bismo trebali shvatiti olako svoju mogućnost da se u ovom životu vratimo kući Bogu. Iako živimo u najdegradiranija vremena, možemo završiti svoj put u ovom životu. Svevišnji nam je Gospodin omogućio da Mu u ovom dobu jako lako priđemo. Zato Bhagavatam kaže da veliki sveci i mudraci obožavaju Kali-yugu
jer se usred sve degradacije u ovom dobu vrlo lako možete vratiti kući Bogu jednostavno pjevajući Hare Krišna.
Da bismo ispravno shvatili događaje u životima kralja Huhua i kralja Indradyumne, moramo shvatiti da se u prošlim dobima nije vraćalo kući Bogu nakon jednog života duhovne prakse. Mi sve to uzimamo zdravo za gotovo. Drugim riječima, dostupna nam je posebna milost usprkos mraku sadašnjeg doba. Obično za to treba puno života, kao što je Prabhupada objasnio u vezi Gandharve Huhua. Da bi postao pratilac Gospodina, trebali bi mu milijuni dugih godina. Čak i za Indradyumnu Maharaju, koji je bio u samaddhiju, uobičajen bi postupak bio taj da se rodi još nekoliko puta prije nego što bi ušao u duhovni svijet. Agastya Muni zapravo je ubrzao povratak kralja Indradyumne u duhovni svijet.
NEKOLIKO NEOBIČNIH STVARI
Uzmimo u obzir Maharaja Pariksita. On je otišao u šumu. Kao ksatriya je odlazio u lov i jednom je naišao na kolibu Šamike Rsija. Maharaj Pariksit koji je mogao podnijeti čak i vrelinu brahmastre u maternici svoje majke Uttare, nekako je postao potpuno ovladan žeđu. Ušao je u kolibu Šamike Rsija, ali on nije reagirao. Nije ga dočekao lijepim riječima, prostirkom od slame i vodom. To je ono što i najsiromašnija osoba može ponuditi. Nije bilo ničega.
Prva neobična stvar jest ta da je Pariksit Maharaj bio ovladan žeđu. Druga neobična stvar jest ta da se razljutio. I treća nevjerojatna stvar jest ta da je prokleo Šamiku Rsija tako što je vrhom svoje strijele podigao mrtvu zmiju i stavio mu je oko ramena, dok je Šamika Rsi bio u meditaciji. Na taj je način Pariskit Maharaj rekao: „Toliko si bio hladan i bešćutan prema meni, sad ćeš osjetiti hladno tijelo zmije na svojim ramenima.“
Naravno, kad se Pariksit Maharaj vratio u svoju palaču, počeo je žaliti. Kako se sve to dogodilo? Do njegova ga je povratka sin brahmane, Srngi, koji se igrao s mladim dječacima, prokleo da će umrijeti za sedam dana. Srila Prabhupada naglašava da je ovaj mladi dječak brahmana, Srngi, bio moćan zbog svog oca i zbog dobre vladavine Maharaja Pariksita. Zbog društvene organizacije Maharaja Pariksita postojala je mogućnost za mlade dječake da postanu tako moćni brahmane da imaju moć proklinjanja.
KRIŠNIN PLAN
Kako to shvatiti? Ispravna je vizija vidjeti da je sve to Krišnin plan da se Maharaja Pariksita vrati kući Bogu. Želio je Maharaja Pariksita u Svom društvu. Izvlačio ga je iz svih poslova upravljanja svijetom. Opet ćemo reći: „Ako je to nagrada koju dobijem za
to što sam povjerljivi sluga Gospodina… Prokleo me dječak brahmana da umrem za sedam dana samo zato što me Krišna želi pored Sebe…Krišna, ne postoji li bolji način na koji se možeš odnositi prema nama?“
Ali samo razmislite. U našem se razmišljanju nalazi misao da je ovaj materijalni svijet namijenjen za naše uživanje. „Krišna, daj mi da ostanem u ovom materijalnom svijetu što je duže moguće, i neka mi bude lijepo. Možda ne baš s mladim djevojkama u rijeci, ali nešto slično.“ Ne vjerujemo Krišni kad kaže u Giti da je ovaj materijalni svijet mjesto bijede. Privremen je i nesretan, ali mi to ne vjerujemo. Podsvjesno mislimo da bi trebali postojati blagoslovi Gospodina da nam ovaj svijet bude ugodan. Ali Krišna, kao sveznajući vrhovni otac, zna što je nabolje za Njegovu djecu. Želi da izađete iz materijalnog svijeta što je brže moguće. Napravio je aranžman za Maharaju Pariksita i tim aranžmanom odlaska Maharaja Pariksita iz materijalnog svijeta za sedam dana Srimad-Bhagavatam je imao je priliku biti izgovoren, baš kao što je time što je Arjuna bio prekriven mayom, Bhagavad-gita imala priliku biti izgovorena. To su sve planovi Svevišnje Božanske Osobe, ali mi ih nikad nećemo shvatiti ako ostanemo vezani za materijalna uživanja u materijalnom svijetu, jer je prva stvar na koju pomislimo, glasno ili tiho: „Ja ne želim napustiti ovaj svijet, želim sretan život i dobar provod.“
Krišna zna što je vrhovno postojanje. Kao bhakte trebali bismo koristiti svoj život da kušamo to vrhovno postojanje uključivanjem u predano služenje, u pjevanje i slušanje o slavama Krišne. Inače ćemo zasigurno biti zbunjeni jer prije ili kasnije materijalni svijet pokaže svoju ružnu stvarnost, ružnu za one na materijalnoj razini.
Kao što kaže Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura, za pravog bhaktu ne postoji ništa nepovoljno, jer u jednom trenutku okolnosti izgledaju nepovoljno, u drugom trenutku one postaju prilike za duhovnu pobjedu. Stoga nas Bhagavatam uči kako da budemo pravi bhakte, kako da iskoristimo čak i materijalne nedostatke i neudobnosti kao priliku da uvećamo ljubav prema Krišni. Zato kažemo da su umjetnost, znanost i kultura bhakti vrhovne. Čak i ono što se čini kao nedostatak, bila to kletva moćnog sadhua ili bolest ili čak smrt, može se iskoristiti tako da ubrza našu uronjenost u ljubav prema Krišni. Krišna zna što je vrhovna stvarnost.
LIJEPA SMRT
Ne postoji nešto što se s materijalnog stanovišta može smatrati lijepom smrću. Možete misliti: „Umrijeti u sudaru aviona, u prometnoj nesreći, kako strašno. Ali umrijeti mirno u snu, to je dobra smrt.“ Ne postoji lijepa smrt s materijalnog stanovišta. Ali s duhovnog stanovišta, najbolja smrt, neovisno o okolnostima, jest ona kad vam je um usredotočen na sjećanje na Svevišnju Božansku Osobu, koja je toliko milostiva. Kako Srila Prabhupada objašnjava u jednom komentaru u Bhagavatamu, ako su vjernom bhakti koji je cijeli život služio Krišnu um i tijelo u vrijeme smrti u nemoći i ne može se usredotočiti, Krišna je toliko milostiv da se može na silu smjestiti u um Svog predanog bhakte.
Prije nekoliko sam godina slušao o odlasku svog brata po Bogu, Rama Keli prabhua, za kojeg bi netko rekao, gledajući njegove godine u službi, da je imao poteškoća. Bio je svadljiv i uvijek je s bhaktama imao razmirice. Došao je u svjesnost Krišne mlad, nije bio obrazovan, uglađen, imao je svoje uspone i padove. Siki Mahiti prabhu mi je ispričao kako je postao skrbnik Rama Kelija kad je potvrđeno da je neizlječivo bolestan. Prije te bolesti, njegova sadhana nije bila najbolja, ali uz pomoć bhakta u New Talavanu, gdje je otišao napustiti tijelo, uspio se fokusirati. Toga dana kad se vidjelo da odlazi, kad je sestra je rekla: „Otići će danas“, bio je dan pojave Bhaktivinode Thakure. Ležao je u krevetu i bio pred napuštanjem ovog svijeta i odjednom ustao iz kreveta i počeo hodati: „Bhaktivonoda, Bhaktivinoda…“ Nakon toga se samo srušio na krevet. Jedan sat kasnije napustio je tijelo dok su bhakte uz njega mantrali.
Krišna je neovisan. Ali ovo nije poziv da olabavite svoju sadhanu. „Sve će biti u redu, pojavit će mi se Bhaktivinoda.“ Ovime vam pokazujemo da preko parampare imamo pristup iznimnoj Krišninoj pozornosti. Ne znamo što je taj prabhu napravio da se na neki način zamijetila njegova iskrenost. Izvana je izgledao pomalo grubo, ali ne znamo uvijek što se događa iznutra. Zato shvatimo jako ozbiljno Srila Prabhupadine riječi kada kaže da imamo svaku mogućnost završiti posao u ovom životu i vratiti se kući Bogu.