Radhatnatha svami (Krsna-katha 1/2018): U današnje vrijeme ima puno nedoumica, suparništva, devijacija unutar svih religijskih institucija pa i u ISKCON-u, no to nas ne smije obeshrabriti, jer nas ne zanimaju devijacije. Nas zanima suština, prava stvar.
Radhatnatha svami (Krsna-katha 1/2018): U današnje vrijeme ima puno nedoumica, suparništva, devijacija unutar svih religijskih institucija pa i u ISKCON-u, no to nas ne smije obeshrabriti, jer nas ne zanimaju devijacije. Nas zanima suština, prava stvar.
Srila Prabhupada nam je rekao da je vrhunac sveg našeg propovijedanja svjesnosti Krišne potaći ljude da od sveg srca pjevaju Krišnina sveta imena. Pjevanje svetih imena se mora nastaviti. Srila Prabhupada je rekao da možemo i bez hramova, bez ičega. Ne treba nam novac. Ako ga dobijemo, upotrijebit ćemo ga. Ne trebaju nam posjedi. Ako ih dobijemo, iskoristit ćemo ih. Ne trebaju nam vozila. Ako ih dobijemo, upotrijebit ćemo ih. Ne treba nam dobar odnos s javnošću. Ako ga steknemo, iskoristit ćemo ga.
No, jedno nam uvijek treba za naše duhovno preživljavanje, a to je društvo bhakta i redovno pjevanje svetih imena. Ako izgubimo ijedno od ova dva načela, koja su u suštini jedno te isto, tada gubimo vezu s Krišnom.
U ovom dobu Kali postoje dva smrtna neprijatelja koja su uvijek spremna uništiti svu svetost našeg duhovnog života: egoizam i letargija.
Krišna nam u Bhagavad-giti kaže da moramo odbaciti egoizam i letargiju. Gdje god lažni ego ojača, počnemo razmišljati u pojmovima „ja“ i „moje“. Tu više nema stava služenja. Želimo biti gospodari. Želimo biti uživatelji. Čak i na druge vaišnave, na svoju staru braću i sestre po Bogu, počnemo gledati kao na takmace, a ne gospodare vrijedne obožavanja. Na svakog vaišnavu trebamo gledati s poštovanjem. Vaišnave trebaju biti osobe koje obožavamo. No, kad je egoizam prisutan, počnemo na vaišnave gledati kao na obične ljude. Kad nam um previše opsjedne želja za vlastitom slavom i užitkom, čak nam se i veliki vaišnave učine beznačajnima. Nasuprot tome, kad postoji ponizni stav služenja, čak nam se i najobičniji, novi bhakta-početnik čini veličanstvenim i vrijednim našeg poštovanja. To je jedan od pokazatelja prema kojem možemo shvatiti koliko napredujemo.
Zbog egoizma svatko misli: „Ja mogu prosuđivati o drugima. Ja sam u pravu. Ako mi stojiš na putu ka mojim željama za dobitkom i slavom, postaješ mi neprijatelj.“ Ako među bhaktama postoji razjedinjenost, ne može biti pravog sankirtana. Ne možemo zajedno mantrati za Krišnino zadovoljstvo, ne možemo zajedno služiti.
ZGAZITE GA
Kad je Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura vidio kako se njegovi bhakte međusobno svađaju, bio je spreman žrtvovati sve što je imao da uspostavi jedinstvo. Jer je znao da samo jedinstvo može dati snage njegovu pokretu za zadovoljstvo Gospodina Caitanye Mahaprabhua i tako ispuniti Njegovu misiju. I Srila Prabhupadu je to jako zabrinjavalo. „Iskažite mi ljubav tako da surađujete.“ Ta suradnja nije obična materijalna formula. Ne možete surađivati ako zaista ne pokušavate slijediti suštinu učenja Srila Prabhupade i Gospodina Caitanye Mahaprabhua. Ako ne nosimo ovu šloku oko vrata, vezanu svetim imenom: trinad api sunicena, taror api sahishnuna, amanina manadena, kirtaniya sada hari, ne može biti stvarne suradnje, ako ne težimo biti doista ponizni bhakte, odbacujući egoizam. Zgazite ga!
Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakur je rekao da moramo uzeti metlu svetog imena, metlu vaišnavskog ophođenja i pomesti iz srca želju za užicima i slavom po sto puta svakoga dana, jer se ta želja stalno vraća. Rekao je: „Krišna vas oslobađa onoga dana kad se oslobodite želje za slavom. To je dan kada ćete se vratiti Bogu, ne prije.“
Taj egoizam je vrlo istaknut u Kali-yugi. Kali pokušava u potpunosti uništiti sve što je sveto. Moramo stalno biti na oprezu da ne sudimo o drugima, ne činimo uvrede, da surađujemo i budemo željni služiti, željni uzdići se, željni ohrabriti se, željni žrtvovati se za dobrobit drugih bhakta.
OPUŠTAJUĆA JAPA
Letargija znači lijenost. Ne želimo mantrati, ne želimo čitati, a čak i kad mantramo, činimo to preko volje. Puštamo da nam um pluta svojim uvriježenim putevima razmišljanja. Nedavno smo se kupali u oceanu blizu Udupija i bilo je lako jednostavno plutati na vodi da vas valovi nose kuda god idu. To je lijepo opušta, izuzetno opušta! Nema ničeg tako opuštajućeg kao plutanje na vodi oceana. U Jagannatha Puriju ne možete tako plutati. Ako pokušate možete nastradati. No, u Udupiju možete plutati.
Slično tome, vrlo je opuštajuće mantrati na japi i pustiti da nam um jednostavno pluta na valovima maye i iluzije, razmišljajući o ovome ili onome i svemu ostalome. Cijelo to vrijeme usta nam se pomiču i svi u hramu misle, „Oh, kako strogi bhakta!“ No, ne možemo prevariti Krišnu, ne možemo biti lijeni. Moramo vraćati um na harinam. Moramo doći do satsange. Možda nam se to ne sviđa, možda nam nije udobno, no moramo slušati i mantrati u društvu bhakta. Lako je brbljati i ogovarati u slobodno vrijeme. No, moramo uzeti knjigu u ruke i čitati ili razgovarati o hari-katha. Moramo biti budni i na oprezu. Mantranje svetih imena i služenje vaišnava je naš temelj.
TREBAMO JEDNI DUGE
Egoizam i lijenost znače pad. Kad su prisutni egoizam i lijenost, tu su i požuda, bijes, zavist, ponos, gramzivost i iluzija i mnogo zavisti. U Kali-yugi ili ispunite um Krišnom, ili vam se um ispuni mayom. Nema trećeg. Nekako smo se sada našli ovdje, no tu je i jedan blagoslov. Ako samo ostanemo ujedinjeni i držimo se načela iskrenog pjevanja harinama i slušanja hari-katha u duhu služenja, Krišna će nas opunomoćiti da svladamo sve Kalijeve prepreke. No, ne možemo sami. Moramo shvatiti da trebamo jedni druge.
Srila Prabhupada je bio vrlo milosrdan. Na svakog učenika gledao je kao na predstavnika svog duhovnog učitelja. Govorio je: „Moj guru-maharaj mi je poslao sve vas da mi pomognete ispuniti njegovu misiju.“ I bio je jako zahvalan. Stoga je ta ljubav i zahvalnost bila prisutna čak i ako bi neki učenik pao i počinio kakva odvratna djela iako je shvaćao što je što. Nije ga osuđivao, već se molio Krišni, „Molim Te, vrati mi ga. Učinio je toliko puno.“ Ako je to bio način kako je Srila Prabhupada gledao na svakog od svojih bhakta, koliko ih tek mi trebamo cijeniti!
BUDITE JAKI
U današnje vrijeme ima puno nedoumica, suparništva, devijacija unutar svih religijskih institucija pa i u ISKCON-u, no to nas ne smije obeshrabriti, jer nas ne zanimaju devijacije. Nas zanima suština, prava stvar. Sve dok imamo sveta imena, Srila Prabhupadine knjige, sve dok imamo jednostavne, iskrene, ponizne bhakte koji žele služiti, koji žele mantrati, žele plesati, imamo i milost Caitanye Mahaprabhua. Budite stoga jaki! Pazite na egoizam, pazite na uvrede prema bhaktama, pazite na lijenost u temeljnim načelima sadhane. Ako tako činite, milošću Mahaprabhua i Nityanande Prabhua osiguran vam je povratak Bogu.
Njihova milost je bezuzročna. Ako smo samo iskreni, Oni mogu ispraviti sve naše nedostatke i učinit će to. Molim vas činite ovo ozbiljno svakoga dana, ostatak svog života. Nikad ne odbacujte milost Gurua i Gaurange. To je najveći gubitak. Znajte da je vaše najveće blago poniznost i iskrenost s kojom služite i pjevate sveta imena. Jedan od naših velikih acarya je objasnio da jedna čestica prašine sa stopala Srila Prabhupade ima moć izbaviti cijeli svemir. Jedna jedina čestica sa Sri Gurudeva ima sposobnost izbaviti desetke i stotine milijuna ljudi. Svo znanje u svim sveučilištima i svo promišljanje filozofa i svo bogatstvo industrijalaca i sva politika političara, sve pomnoženo zajedno ne dostiže ni mrvicu težine jedne čestice prašine sa lotosnih stopala prethodnih acarya. To je rekao Srila Bhaktisiddhanta Sarasvati o Gaura Kisora das Babajiju. To isto možemo mi ustvrditi i za Srila Prabhupadu.
Stoga je moja najuzvišenija dužnost u životu bacati te čestice prašine gdje god idemo, našim ponašanjem i iskrenošću i željom, molimo se za dobrobit drugih i pjevamo sveta imena Hare Krišna Hare Krišna Krišna Krišna Hare Hare Hare Rama Hare Rama Rama Rama Hare Hare.
Puno vam hvala u ime Srila Prabhupade.