Nj.S. Bhakti Caitanya svami
(Krsna Katha 10/2007.): Jednostavnost jedna od suštinskih odlika ljudskih bića.
Nj.S. Bhakti Caitanya svami
(Krsna Katha 10/2007.)
Bakasura predstavlja ljigavu dvoličnost, prijetvorno ponašanje i licemjerje, izvanjske pokazatelje izvještačenog životnog stila i varanja. U prošlom je životu bio jedan od trojice braće koji su jednom prilikom brali cvijeće uz jezero Citra sarovara gdje su ih uhitili Šivini sluge. Iako ih je Šiva lijepo primio, objasnio im je da ih mora prokleti jer je obećao Parvati da će prokunuti svakoga tko ovdje pokuša ubrati cvijeće, obzirom da je ona dala zavjet da će svakodnevno Višnuu nuditi tisuću lopoča tijekom stotinu dana, a uz jezero je raslo točno 100 tisuća lopoča. Tako su se braća zbog kletve rodili kao demoni, no potom ih je Krišna oslobodio kletve, ubivši ih.
ČUDESNA ČAPLJA
Krišna je ovdje tri ili četiri godine star. S Balaramom i dječacima pastirima je čuvao telad, kad li su svi ožednjeli te su se uputili velikom jezeru. Najprije su se napile životinje, a potom dječaci. U neposrednoj blizini jezera vidjeli su čudovišnu životinju, Baku, koja se ponekad spominje kao patka, no češće se prevodi kao čaplja. Bakasura je imao ogromno tijelo koje je podsjećalo na vrh planine kojeg je srušio grom. Bakasura je brat Aghe i Putane, kojeg je poslao Kamsa, a usput se htio i osvetiti Krišni koji je prethodno ubio njegovu sestru Putanu. Tako je on prišao Krišni i progutao Ga, no nakon par sekundi Ga je ispljunuo. Dva su objašnjenja za to u Bhagavatamu. Prvo je da je Krišna izvor brahmayjotija pa Mu je tijelo vrelo te Ga je demon zbog te vreline ispljunuo. Drugo je pak objašnjenje da je Krišnino tijelo vrlo slatko, ali osobe oboljele od materijalističke bolesti ne doživljavaju tu slatkoću, već je za njih vrlo gorko (slično kao i sa svetim imenom). Obzirom da je Bakasura bio demon, ubrzo je ispljunuo njemu gorkog Krišnu. Kad je ispljunuo Krišnu, naumio Ga je ubiti pomoću kljuna, no Krišna ga je zgrabio za kljun i rascijepio rastvorivši mu kljun, baš kao što dijete rascijepio travku.
Na početku nam je Krišna gorak, no kako napredujemo, sve više želimo biti u dodiru sa Krišnom, naročito s Njegovim svetim imenom. Taj je dodir temelj za svaku drugu spoznaju koju doživljavamo kako napredujemo u svjesnosti Krišne. Na početku se pitamo kad ćemo završiti ovih par krugova što nam je ostalo i jako smo sretni kada ih odmantramo. U jednom razgovoru sa svojim učenikom, Prabhupada kaže, “Razlika između tebe i mene je u tome što ja to činim zato jer mi se sviđa, jer to volim, a ti to radiš zato jer moraš. U tome je razlika između nas dvoje. Zato se ja ustajem u ponoć i naporno radim. Ne zato jer moram, već zato jer mi se to sviđa. A ti se ujutro ustaješ i mantraš zato jer moraš.” Prabhupada bi mantrao i mantrao, ne stajući nakon 16 krugova. S nama je stvar malo drugačija. No, to se mijenja kako napredujemo.
PLANINA RAZRUŠENA VRHA
Iz Garga samhite doznajemo da je Bakasura krenuo prema Krišni da Ga ubije, što su primijetili polubogovi i napali ga nastojeći zaštititi Krišnu. Najprije je došao Indra i gromom ga oborio na tlo, no Bakasura je ustao i nastavio dalje. Onda je došao Brahma sa svojo
m Brahma dandom (štapom) i opalio Bakasuru po glavi nakon čega je demon ostao u nesvijesti 24 sata, no potom se ustao ponovo. Onda je došao Šiva i trozupcem mu odrubio jedno krilo, no Baka se oporavio. Potom je došao Vayu i napao ga svojim vjetrovitim oružjem, no Baka je, koristeći preostalo krilo, nekako pobjegao. Onda je došao Yamaraja sa svojom yama dandom i raspalio ga po glavi, no danda se slomila. Surya ga je potom napao sa stotinu strijela, no Baka nije umro.
Došao je potom Kuvera i napao ga svojim mačem, odsjekavši mu preostalo krilo. Soma ga je onda napao ledenim oružjem. Mučen hladnoćom, Bakasura se onesvijestio, no uskoro se ponovo pribrao. Agni ga je potom napao vatrenim oružjem, spalivši mu svo perje, no Baka ipak nije umro. Varuna ga je zavezao svojim konopcima i vukao ga tlom, no Baka nije umro. Badrakali je onda došla, raspalila ga toljagom po glavi, od čega se Bakasura onesvijestio i pao u duboku komu. No, i od toga se oporavio, stresao se i zaurlao pout groma. Onda je došao Kartikeya te mu je svojim šakti oružjem odsjekao jednu nogu. Tada se Baka okrenuo prema polubogovima s namjerom da ih napadne, a oni su pobjegli u strahu za goli život. Zato je, kada je konačno došao pred Krišnu, Bakasura izgledao poput planine čiji je vrh razrušio grom.
ŠTO JE DVOLIČNOST
Bakasura predstavlja dvoličnost, prijetvorno ponašanje, izvještačenost. To je vrlo ozbiljna anartha koju trebamo
pokušati razumijeti i sami je izbjeći. Prabhupada daje zanimljive definicije dvoličnosti. Jednu od njih je vrlo lako primijeniti u svom životu i provjeriti gdje smo. “Dvoličnost znači oponašati položaj koji ti ne pripada,” kaže Prabhupada te daje primjer kšatriye koji pokušava djelovati kao brahmana ili obiteljskog čovjeka koji pokušava djelovati kao brahmacari ili obrnuto.Svatko od nas ima svoj položaj u varnašrami u kojem pokušavamo djelovati (obzirom da još nismo transcendentalni). Ponekad se mogu vidjeti brahmacari ili brahmacarini za koje je očito da bi se trebali oženiti, no izvještačeno održavaju položaj koji im ne pripada. I obiteljskim se ljudima može dogoditi da nastoje živjeti skromnije nego li zapravo mogu pa tako također varaju sami sebe i ne mogu dugo ostati u takvom položaju.
Trebali bismo pokušati ustanoviti koji je naš pravi položaj i djelovati u skladu s njim. Ako nam baš nije jasno gdje pripadamo, ne bismo od toga trebali napraviti veliki mentalni problem, već bismo se trebali obratiti duhovnom učitelju s kojim, nadam se, imamo takav odnos da s njim možemo popričati o takvim pojedinostima u svom životu. Ako to nije slučaj, možemo o cijeloj stvari porazgovarati sa starijim vaišnavama u koje imamo povjerenja, no važno je da zauzmemo pravi položaj.
Bhaktisiddhanta Sarasvati je napisao knjigu vaišnava ke, “O ume, kakav si ti vaišnava? Pokušavaš pjevati Hare Krišna na osamljenom mjestu kao Haridas Thkaura, no tvoj je harinam jednostavno varanje i to je sve.” Prabhupada spominje kako puno ljudi dolazi u Vrindavan s idejom da će tamo sjediti i mantrati, no u mnogi slučajevima im to ne polazi za rukom, već završi tako da krše regulativna načela:
“Ume, kakav si ti to vaišnava? Zašto? Samo zbog jefitinih sljedbenika i obožavanja. Jer ako osoba uistinu mantra, zašto bi je privlačile žene i bidi (droga)? Ako je osoba uistinu na položaju kakav je zauzimao Haridas Thakur, zašto bi ga onda privlačile žene i bidi? To je samo predstava.To nije moguće običnoj osobi. Obična osoba treba fi
zički posao. To zapravo nije ništa fizičko i to je transcendentalno. Uvijek zaposlen nekim poslom za Krišnu. To se traži. A ne, ‘ O sad sam postao vrlo učen i naučio sam kako biti veliki vaišnava. Mantram 64 kruga i ponekad pomislim na svoju ženu i onda, Zbogom Govindaji, odu iz Vrindavana.’ Nemojte slijediti takve nitkove. Njih Govindaji šalje van Vrindavana. Oni koji žive u Virndavanu moraju žudno željeti proširiti slave Govindajija cijelim svijetom. To se traži. A ne da je Vrindavan candra moje privatno vlasništvo u kojem ja uživam dok ovdje sjedim. Kada osoba uistinu postane iskusan propovjednik, onda može mantrati Hare Krišna mantru bez uvrede. Prije toga možete vježbati mantrati bez uvreda, napuštajući sve druge poslove, praveći predstavu od toga kako ste veliki vaišnava, no to nije ono što se traži.”
MANJARI PREKO NOĆI
Ponekad se i u ISKCON- u dogodi da neki izgubljeni bhakta dođe u Vrindavan i nakon par mjeseci ga srećete kao neku manjari. Ili dođe neki običan bhakta, početnik, privuku ga babajiji i nakon kratkog vremena ga sretnete – sad je iniciran, postao je manjari, a sadhana mu je neka vrlo ezoterična praksa, no vi ga se sjećate kao običnog, pomalo izgubljenog bhakte. On to jest i dalje, ali sad živi u nekakvom snu, doimljući se vrlo uzvišeno.
Prabhupada ovdje naglašava da prije nego li uistinu možete doći u Vrindavan, sjesti i mantrati, morate propovjedati, naporno raditi, i tek onda, kada se u određenoj mjeri pročistitite, možete doći i mantrati. Prabhupada kaže da moramo vrlo energično propovjedati. Ne smijemo, stoga biti dvolični u tom smislu da razmišljamo, hajde da posjetim Vrindavan i zađem u više sfere svjesnosti Krišne, samim boravkom u tom mjestu. Svjesnost Krišne trebamo njegovati i vrlo ozbiljno uvježbavati kako bismo se pročistili i time približili višim razinama svjesnosti Krišne.
U Nektaru predanosti opisana je bhava abhasa. Abhasa znači sjenka ili odraz. Objašnjenjeo je da možete pronaći dvije vrste ljudi koji se izvana doimlju u velikom zanosu, no jasno vam je da to ne može biti istina. Jedan od njih je impersonalist koji je tijekom svog prakticiranja impersonalizma doznao da će mu obožavanje Krišne pomoći. To je vrlo popularno, čak i ovdje u Vrindavanu. Ima puno ljudi koji naokolo hodaju s tilakom i japom, no zapravo su impersonalisti. Sankaracarya je podučavao da oni koji se žele stopiti s Brahmanom moraju proći kroz fazu u kojoj obožavaju različita Božanstva, a Krišna ili Višnu je jedan od njih. Ovdje ima puno ljudi u Vrindavanu koji su zapravo impersonalisti, što znači da su u toj sampradayi i svrha njihove prakse je stopiti se s Brahmanom, a ovdje su jer je to dio njihovog procesa.
Sankaracarya je uspostavio 4 glavna hrama na čelo kojih su došli njegovi učenici nakon njegova odlaska pa su tako i oni postali pozanti kao Sankaracarye. Tako da danas u Indiji možete susresti četiri Sankaracarye. Jedan od njih je prije par godina došao ovamo, pa su ga – vjerovali li ne – pozvali da održi program na Nityananda vatu, mjestu gdje je Gospodin Nityananda običavao sjediti! Ljudi koji danas vode to mjesto, pozvali su jednog od ta četiri Sankaracarye, koji je održao predavanje, govoreći iz Bhakti rasamrta sindhua, Ujjvala nilamanija… no sve je to bilo s impersonalističkom notom i zaključkom. A ipak, toliko je ljudi prisustvovalo predavanju i zaključilo kako je to veliki sadhu, bili su oduševljeni. U Vrindavanu, dakle, ima puno impersonalista, ali i puno zbunjenih ljudi koji misle da su sakhije, manjari… Imamo ovdje cijelu zbirku ljudi, naravno imamo i fine bhakte, ali neupućeni mogu zaključiti kako su ovdje svi krasni bhakte i lako dozvoliti da ih zavedu.
DVIJE KATEGORIJE SJENKE ZANOSA
Dvoličnost je prilično veliki problem. Jedna kategorija bhava abhase su impersonalisti koji mantraju Hare Krišna i ponekad mogu doživjeti sjenku zanosa, a druga kategorija su ljudi vezani za materijalne stvari koji zbog dobrog društva odjednom dožive neko blaženstvo. Ponekad smo vidjeli kako bi se veliki poslovni ljudi ovdje družili sa Srila Prabhupadom i moglo se vidjeti kako ih je nešto dirnulo, par dana su izgledali posve zaokupljeni duhovnim životom, a onda bi nestali i nikada ih više ne bismo vidjeli. Bhava abhasa – odraz bhave. Trebamo biti vrlo pažljivi.
Tamo negdje u ranim sedamdesetih četvorica bhakta su u ISKCONu počela promicati impersonalističku filozofiju koja se temeljila na tvrdnji da je Prabhupada Krišna, Prabhupada ih je odmah izbacio iz Pokreta. Moramo se čuvati dvoličnosti, naročito u sebi. Kada Brahma stvara svemir, stvara i pet psiholoških koncepata među kojima je samozavaravanje. Lijek za to je društvo bhakta jer su oni vrlo milostivi i ako primijete da se zavaravamo, obično će nam to reći, ponekad i malo preoštro, ali nam barem kažu, a ne laskaju nam, “O da, ti si veliki bhakta, skoro si na razini manjarija…” već kažu, “Bezveznjaku jedan!”
NE HRANITE KOROV
Caitanya Mahaprabhu kaže da dok mantramo Hare Krišna, ako ne pazimo, mantranjem uz puzavicu predanog služenja hranimo i korov, najviše u obliku raznih vrsta samozavaranja. Kako se od toga zaštititi? Gospodin Caitanya nam savjetuje da se okružimo ogradom sačinjenom od društva čistih bhakta. To će nas zaštiti od svog tog korova.
JEDNOSTAVNOST KAO LIJEK
Dvoličnost je vrlo opasna stvar. Na drugom mjestu Prabhupada kao lijek protiv dvoličnosti 
savjetuje da njegujemo jednostavnost. U Bhagavat giti Krišna kaže da je jedna od osobina brahmane arjavam, jednostavnost. U Sedmom pjevanju kad Narada Muni raspravlja o osobinama ljudskih bića kaže da je ta arjavam, jednostavnost, jedna od suštinskih odlika ljudskih bića. On kaže da ljudsko društvo ne može biti spokojno ako u njemu ima dvoličnosti. Nužna je jednostavnost. Srila Bhaktisiddhanta Sarastvati Thakur u kometaru kaže da je saralata ili jednostavnost prva osobina vaišnave, dok je dvoličnost ili prijetvorno ponašanje, velika uvreda. Prabhupada kaže, “Jednostavnost – to je djetinja priroda. Prahlada Maharaja je bio u tom položaju i nije ga bilo briga. Otac ga je htio prekoriti na razne načine, čak i ubiti, no Prahlada je uvijek mislio, ‘On je moj otac, samo se šali.'”
Naišao sam na još jedan opis, kad bi Hiranyakasipu pitao sina, “Gdje je taj tvoj Gospodin Višnu?” Prahlada bi odgovorio, “Posvuda.” Pri tom Prahlada nije bio neki veliki filozof, već petogodišnje dijete koje je uistinu vidjelo Višnua posvuda i to je reklo. Kako ga je otac više puta pitao istu stvar, Prahlada je konačno pomislio, “Zašto me otac stalno pita to jedno te isto glupo pitanje? Zar ne vidi da je Višnu posvuda?” To je jednostavnost.
CILJ OPRAVDAVA SREDSTVO, ALI!
Trebamo pokušati biti jednostavni. Prabhupada bi običavao reći da je svjesnost Krišne jednostavna za jednostavne, a složena za složene ili dvolične. Jednostavan ne znači biti neki glupan, već raspoloženje u kojem ne kompliciramo stvari kroz neku spekulaciju, materijalistički intelektualizam, sebične ideje, svjetovne predodžbe.
U Bhagavad giti Krišna u 17. poglavlju govori o strogostima, a stogost uma uključuje i jednostavnost, poštenje. To se pojavljuje i na polju dijeljenja knjiga. U vrijeme kada je Prabhupada bio na planeti vodile su se velike rasprave o tome što se može reći pri pokušaju da se podijeli knjiga. Prabhupada je 
jednom rekao, “kukom ili motikom, navedite ih da kupe knjige.” No isto je tako rekao da kad dijelimo knjige trebamo govoriti o Krišni i tako ih navesti da kupe knjigu. No, oni koji su po prirodi više skloni metodi kuke i motike, kada su čuli za tu izjavu, pomislili su, “Aha, jako dobro!” Tako da je iz toga ispala cijela kontroverza.
Jednom je prilikom tako Prabhupada komentirao tu cijelu situaciju. Rekao je, “Da, u izvjesnom smislu možete reći bilo što, važno je da uzmu knjigu, jer cilj opravdava sredstvo. No, takvo je ponašanje primjereno za velike stručnjake u svjesnosti Krišne. Za one koji znaju kako uloviti veliku ribu, a da se sami ne smoče. Bolje je zapravo ako im samo opišete Krišnu. Kako je Krišna svima privlačan, može privući svako živo biće. Vi samo trebate otkriti što će od Krišninih odlika privući baš to konkretno živo biće s kojim razgovarate. Krišnu možete veličati na bilo koji način, a da to ne bude pretjerivanje.“
Prabhupada je također rekao da želi da ljude bhakte u ovom pokretu ljudi prepoznaju kao prvorazredne gentelmene. Iako, govoreći na apsolutnoj razini, ima mjesta za tvrdnju kako je moguće ljude malo zavesti samo da bi prihvatili svjesnost Krišne… Prabhupada daje primjer Maharaje Yudhistira koji je odbio izjaviti laž, iako je Krišna to od njega tražio te je zbog toga morao vidjeti pakao. No, moramo biti vrlo pažljivi da općenito zadržimo standard istinoljubivosti i jednostavnosti. Prabhupada kaže da to znači da će brahamana, ako dođe njegov neprijatelj i pita ga podatke koji mogu biti i protiv brahmane, ipak dati točan odgovor.
Svjesnost Krišne trebamo prihvatiti bez kompliciranja, razmišljanja o svojem osjetilnom uživanju i slično, na pošten, otvoren način i usitinu se pokušavajući samo predati – to je temelj jednostavnosti. Putem će nam Krišna dati znanje kako se ponašati u određenim situacijama. Srila Prabhupada se ponekad doimao tako nevinim da su se bhakte pitali kako je mogao učiniti sve to što je učinio, ako je takav. Istodobno je Prabhupada bio tako dubok. Temelj te njegove jednostavnosti je bilo predavanje svim srcem bez razmišljanja gdje sam ja u svemu tome, kako ću iskoristiti svjesnost Krišne za sebe. Ako tako djelujemo, u tom raspoloženju, Krišninom milošću ćemo imati tu jednostavnost, ali i inteligenciju kako da djelujemo pravilno i inteligentno. Bhakta je jako inteligentan jer je u dodiru s Krišnom koji ga opskrbljuje svime što mu je potrebno. Jednostavno predavanje ne podrazumijeva odbacivanje inteligencije, već činjenicu da svoju inteligenciju ne koristimo za varanje – kako mogu iskoristiti svjesnost Krišne, što se ponekad događa. Kako da dobijem neku službu od koje ću imati materijalne koristi – to se događa.