Vinata dd (Krsna-katha 1/2008): Njegujete li idealističku sliku stvarnosti, najvjerojatnije je to zato jer ste zapravo u srcu impersonalist.
Vinata dd – Ako očekujete da se u instituciji koja promiče duhovne vrijednosti sve odvija glatko i bez problema, moram vas upozoriti da ste u mayi. (Krsna-katha 1/2008)
Njegujete li idealističku sliku o stvarnosti, najvjerojatnije je to zato jer ste zapravo, poput većine nas, u srcu impersonalist – jedan od onih zbog kojih je Srila Prabhupada i došao na Zapad. Impersonalist žudi za oslobođenjem od tegoba i uznemirenja, ne samo po izlasku iz ovog tijela, već i u njemu. No, takvo je očekivanje, kao što Prabhupada kaže u jednom pismu – utopija.
Promatram ove mačke u vrtu – do pred neki dan su se lijepo družile, igrale i zabavljale, a sad svako malo pušu jedna na drugu, lamataju se šapama, reže i bune se. Barem tako izgleda promatrano s moje planete. Čini se da je proljeće uranilo ili njihov biološki sat ide naprijed. Toplo im je vrijeme uzburkalo hormone i odmah nastaju problemi u suživotu – razmirice, čarke i sve izraženiji mentalitet aham mameti – “ja i moje”.
Nije ni čudo da se mačke svađaju, dogodi se to i ljudima, i to ne tako rijetko. Za razliku od životinja koje se besprijekorno i bez pogovora ravnaju po Paramatmi, Nadduši u srcu koja ih vodi u svim njihovim djelima, ljudska bića zbog svoje izraženije inteligencije i razvijenije svijesti imaju i veću slobodu izbora. Nažalost, danas je u većini slučajeva iskoriste na svoju štetu – za daljnje zaplitanje u materiju. Odani svojeglavosti i “svom putu” izmišljamo toplu vodu i tako zanemarujemo sva pravila koja nam je Bog ostavio kako se u ovom svijetu, koji smo sami izabrali za svoje boravište, ne bismo ponašali poput pasa i mačaka i samo si otežavali ionako tešku situaciju. Posljedica takvog inventivnog ponašanja koje pravila smatra bespotrebnim ograničenjima, a izostanak propisa – slobodom, začinjena još i posvemašnjim odsustvom ispravnog odgoja jest da smo svi frustrirani i razočarani upravo na području koje je sama suština našeg bivanja, području međusobnih odnosa.
MED I MLIJEKO
Kada se takvi frustrirani nekom srećom nađemo sa sličnima sebi koji pokušavaju jednom zauvijek riješiti probleme ovog svijeta razotkrivanjem i posljedičnim korištenjem svoje prave prirode, očekujemo da će u tom društvu teći med i mlijeko. Zašto to očekujemo? Zato jer nam to treba! Svakako ne zato jer je to logično očekivati od gomile dojučerašnjih frustriranih posvemašnjih materijalista što su se tek počeli boriti za uvid u vječnu stvarnost! Očekivanje je, dakle, nerealno, temeljeno na želji, a ne razumu. Zato bi razum valjalo uključiti kad se pojave problemi i kad počnemo uočavati tuđe nesavršenosti te primijeniti zreli pogled na stvarnost koji nam može pomoći da probavimo svakodnevnicu i iskoristimo je kao odskočnu dasku za duhovni rast, a ne kao opravdanje za odustanak.
U prvom redu, morali bismo odnekud iskopati svo moguće poštovanje koje imamo na skladištu i redovito ga ukazivati svakome. Da, svakome, ali u skladu s njegovim položajem. Posebno poštovanje zaslužuje majka, pa čak i ako jede krave, drugačije poštovanje stariji bhakta, a još drugačije poštar, opet neko drugačije duhovni učitelj, itd. Svako je živo biće vrijedno našeg poštovanja i sebi ćemo učiniti uslugu budemo li im ga ukazivali otvorena srca, spremni u svakome prepoznati dobre strane. To ne znači da njihove mane nećemo vidjeti, već da se na njima nećemo zadržavati te da osobu nećemo odbaciti samo zato jer smo uspjeli uočiti nekoliko njenih loših osobina. Materijalni je svijet mjesto nesavršenosti – Indra ponekad juri za tuđim ženama ili krade žrtvene konje iz zavisti, Brahmi se dogodi da poludi za kćerkom… treba li ovome još što dodati? No, ipak i dalje ostaju osobe vrijedne poštovanja i najčešće čak i zadrže svoj položaj u službi Boga, jer su pravilno utemeljeni u želji za predanim služenjem.
ZAČARANI KRUG I ČAROBNA KOMBINACIJA
Poštovanje i zahvalnost temelji su kulture ljudskih bića koja danas sve više ustupa pred životinjskim običajima. Nije stoga ni čudo da smo sve frustriraniji i zatvoreniji, prestrašeni od iskrene razmjene s drugima, čime ulazimo u začarani krug iz kojeg je, kao što samo ime kaže, teško izaći. Teško, ali nije nemoguće.
Ne smijemo zaboraviti da je naš prvi posao u ovom svijetu druženje sa Svetim Imenom. To je osnovna uputa svakog vjerodostojnog duhovnog učitelja ovog doba. Uz Ime, imamo i Bhagavatam i to je čarobna kombinacija za usavršavanje svog postojanja, što podrazumijeva i izlazak iz začaranog kruga.
No, lijek je prilično jak i većina nas (zbog svoje izrazite uvjetovanosti, tona posljedica grijeha koje nas razvlače na sve nemile strane) neće ga moći uzimati u punoj dozi – 24 sata na dan. Zato su nam acarye, mudri, dobronamjerni vodiči, pojasnili dodatna uputstva – ne možemo li se uvijek sjećati Krišne na gore spomenuti način, možemo pokušati regulirati svoje aktivnosti na razini gune vrline, brahmanskog djelovanja. To pak znači – rano ustajanje, održavanje higijene, jutarnje molitve, meditacija, pripremanje hrane za Gospodina, čašćenje iste, održavanje hrama, briga o posjetiteljima, proučavanje spisa, obožavanje Gospodina prema pravilima iz sastra, propovijedanje – i uglavnom ništa više. Nikakvo kino, TV, svjetovne knjige, poslovne avanture, godišnji odmori i slično.
No, ukoliko nam je i razblaženi lijek prejak pa ga naše krhko materijalno tijelo ne može izdržati, moguće ga je još malo razvodniti uvođenjem elemenata ostalih guna materijalne prirode, ali na strogo predviđeni način. Taj se način zove varnasrama dharma. Djeluj za Mene, kaže Krišna (u 12. 10 BG), ali prema Mojim pravilima jer ćeš tako doživjeti najveće moguće ostvarenje svojih želja i onda, materijalno ispunjen, shvatiti da si još uvijek prazan. Što je normalno, jer ti nisi materija pa te nikakva količina materijalne sreće ne može uistinu zadovoljiti. Upustimo li se, umjesto toga u akciju prema svojim “osebujnim” (izmišljenim) pravilima društvenog života i djelovanja u ovom svijetu, uvijek ćemo biti toliko razočarani rezultatom da ćemo razmišljati kako će se sve riješiti samo ako uzmemo drugu ženu, drugi posao, drugog šefa, drugog direktora, drugog premijera, drugi auto… Drugim riječima, rješenje ćemo tražiti u promjeni materijalnih okolnosti, a ne u duhovnim sferama.
Eto, to je znanost. Budući da o varnasrami znamo malo ili ništa, ostaju nam dvije mogućnosti. Ili se dobro raspitati, primijeniti i zaposliti svoju uvjetovanu prirodu na pravi način kako bismo učinili svoj društveni život ugodnim ili pak zaboraviti na prijateljstvo, druženje i ljubav kao izvore zadovoljstva, a sreću tražiti isključivo u prve dvije doze lijeka. Izbor je na nama! A vrijeme je na našoj strani jer ćemo poštenim vježbanjem u oba slučaja dovesti tijelo u kondiciju pa ćemo moći trošiti sve veće količine nerazblažena lijeka i tako se brže iščeprkati iz ovog začaranog kruga opsjena.
Sretno!
Leave a Reply