Bhaktividya purna svami (Krsna-katha 4/2004): Ako se nečiji spolni život odvija u skladu s Krišninim uputama, onda se i sve drugo u njegovom životu zbiva na taj način.
*ali ste se sramili pitati
(Krsna-katha 4/2004)
Bhaktividya purna svami
Srimad Bhagavatam 4.22.53 New Vraja Dham, Mađarska
Prthu maharaja se nalazi na oslobođenom stupnju predanog služenja. Nema vlastitih želja, već služi za zadovoljstvo Svevišnjeg Gospodina. Zato je sve dužnosti kralja obavljao savršeno u skladu sa sustavom varnasrame. A kako bi se pokazalo da je sve savršeno obavljeno, istaknuto je da je po vlastitoj želji imao pet sinova. Najprivlačnija iluzija u ovom materijalnom svijetu je spolni život. Ona uvelike vezuje živo biće. Živo biće želi biti Svevivšnji Gospodin, a to podrazumijeva načelo muškosti, što pak znači da uživa u ženskom načelu. Svako živo biće u ovom svijetu misli da je muškarac koji uživa u ženama. (Žene znače materijalna energija.) Takvo je razmišljanje otjelovljeno u spolnom činu. Stoga, ako se nečiji spolni život odvija u skladu s Krišninim uputama, onda se i sve drugo u njegovom životu zbiva na taj način. Baš kao kad želite provjeriti je li riža u loncu skuhana, dovoljno je da provjerite je li kuhano jedno zrno i odmah znate u kakvom su stanju i sva ostala.
Prabhupada spominje kako je u ovom dobu uglavnom nepoznati postupak začinjanja djece po svojoj želji. Danas se smatra da je spolni život namijenjen jednostavno vlastitom osjetilnom u
živanju, a onda se usput nekako dogode i djeca. U vedskoj civilizaciji postoji sasvim drugačija predodžba o tome. U vedskoj civilizaciji ljudi nisu tako glupi kao ovi današnji. Oni nisu spremni nekoliko sekundi osjetilnog zadovoljstva mijenjati za ostatak života isunjen nevoljama koje uzrokuje život s demonskom djecom. Oni razumiju dječji mentalitet, jer sva djeca doista imaju svoj mentalitet. Oni također znaju da taj mentalitet dolazi od roditelja u trenutku začeća. Ne stvara se u vrijeme njihove adolescencije, kada roditelji odluče da im se djeca trebaju na određen način ponašati, a niti u doba kad imaju 8 godina i tako slatki dok ih milujete po glavi. Stvara se u trenutku začeća. Da bi osoba u trenutku začeća bila u pravilnom stanju svijesti, potrebne su prethodne pripreme. Pripreme podrazumijevaju pravilan obred pročišćenja, garbhodana samskaru i pravilan stav. Prthu maharaj začinje djecu za napredak društva u budućnosti. Žena ga ne privlači zbog osjetilnog uživanja. Kada muškarca žena privlači zbog osjetilnog uživanja to znači da začinje djecu koju privlači osjetilno uživanje. Ako hirovito začinje djecu, onda će mu i djeca biti takva – hirovita, sklona činiti štogod žele i kad god žele. A ako su djeca začeta iz požude, onda će i biti požudna. Prvučena osjetilnim uživanjem, hirovita, požudna – zvuči li vam to poznato? Koliko smo puta naišli na obitelji u kojima roditelji imaju jednu predodžbu o tome kakva bi im djeca trebala biti, no djeca imaju posve drugačije planove?
Začinjenjanje djece je znanost. Nije da je to možda funkcioniralo u prethodnim dobima, a dans je drugačije. LJudi i dalje imaju spolne odnose i dobivaju djecu. Ništa se nije promijenilo. Postupak koji je Prthu maharaja primijenio sa svojom ženom je istovjetan onome koji se odvija danas. Trudna je ostala njegova žena Arci, a ne on. Što se je onda promijenilo? Iluzija je da je danas drugačije. Prabhupada opetovano spominje te poante jer ih moramo uzeti u obzir ukoliko želimo doći u viši sloj društva. Običan čovjek znači da je dijete dobiveno na uobičajeni način, dok su viši slojevi društva poznati po tome što začinju djecu na drugačiji, viši način. Zbog toga je ovo najsuštinskija poanta grhastha asrame. Jedinstvenost tog asrama leži u činjenici da proizvodi djecu, dok ostala tri asrama to ne čine.
Zato je to posebnost ovog asrama pa je treba vrlo ozbiljno shvatiti i ne može se predvidjeti. U ovom svijetu već ima dovoljno životinja, nije potrebno da ih još više stvaramo. Jer kada životinje stvaraju nove životinje, one barem budu iste kao roditelji. Ptice su jako sretne sa svojim pričjim potomcima, psi sa svojim psićima, a mačke sa svojim mačićima jer su im oni posve nalik, obzirom da je mentalitet roditelja u trenutku začeća bio posve ptičji, pseći ili mačji. Ali, ako za dijete želite ljudsko biće, onda morate imati takvu svijest. I dobit ćete ljudsko dijete. Inače možete dobiti finog psa ili mačku ili nešto slično. Naravno, hodat će na dvije noge. Nakon izvjesnog vremena. Ali će imati životinjski mentalitet. 
To je cijela znanost. Ako vam se čini da vam je dijete životinja i pitate se zašto je to tako, trebate znati da je to uzrokovano vašim načinom razmišljanja prilikom začeća. I vi ste razmišljali kao životinja. Naravno, postoje ljudi koji znaju kako ukrotiti i uvježbati životinje, što znači da nije sve izgubljeno. Ponekad istrenirani pas može biti bolji prijatelj od većine ljudi. A predano služenje nije isključivo namijenjeno ljudskim bićima, mogu ga se latiti čak i životinje. Stoga, ništa nije izgubljeno. No, ako želite izbjeći dvadeset godina nevolja, trebate uzeti u obzir poante iz ovog Prabhupadinog komentara.
PRABHUPADINI UČENICI I LOŠE POTOMSTVO
PITANJE
Ponekad možemo vidjeti da se stvari ne odvijaju baš u skladu s ovim stihom. Znam jedan par, oboje su Prabhupadini učenici, sve su poduzeli da bi dobili dobru djecu, no na kraju ona baš nisu takva ispala.
Maharaja: Znači predlažeš da se jednostavno ponašamo požudno, upuštamo se u spolne odnose ne brinući previše, pa šta bude, bude? Za garbhodana samskaru treba oko 30 sekundi. Ne možete očekivati da nakon samo 30 sekundi pripreme sve ispadne savršeno. Par može reći, “Sve smo napravili kako treba,” no postavlja se pitanje jesu li imali kakvu želje za osjetilnim uživanjem?
Prabhupadini učenici su uglavnom bili hipiji, a to jepodrazumijevalo slobodne spolne osobe, hodanje bez odjeće, značilo je također da završiš u krevetu sa ženom koju si prvi put u životu vidio. To baš i nije neka priprema. Zato se roditelji trebaju uhvatiti u koštac s tim problemom i pokušati ga riješiti. A to znači da trebaju pokušati razumijeti koje religijske i devocijske dužnosti imaju jedno prema drugom. Tako da žena za muža na bude oblik osjetilnog uživanja, te da ne muž od žene ne očekuje da će ga ona služiti samo zato jer joj je muž. Ili da žena od muža ne očekuje da će se on za sve pobrinuti u njenom životu, samo zato jer mu je žena. Već smo govorili o grubom osjetilnom uživanju, a sada se bavimo obavljanjem dužnosti, ali s pravim stavom, mentalitetom. Inače ćete dobiti dijete koje očekuje da ćete ga vi služiti i sve mu urediti u životu. Muž bi trebao osjećati kako mu je Krišna povjerio dužnost da štiti i brine se za bhakte, članove svoje obitelji kako bi oni mogli napredovati u duhovnom životu. Osjeća zahvalnost prema svojoj ženi zbog službe koju ona obavlja. Žena pak razmišlja na isti način. I onda dobijete dijete sklono služenju koje je zahvalno za svaku razmjenu koja se dogodi. Zato stih počinje s izjavom u kojoj se govori kakoje Maharaja Prthu bio utemeljen na oslobođenoj razini predanog služenja. Ili drugim riječima, zbog njegove pravilne utemeljenosti na razini predanog služenja, može dobiti finu djecu. Ako roditelje doista zanima zašto su djeca ispala drugačija nego li su oni očekivali, trebaju se najprije osvrnuti na svoj međusobni odnos i izvidjeti jesu li se pravilno ophodili jedno prema drugome, jesu li se međusobno poštivali, ponašali ljubazno jedno prema drugom i u skladu s religijskim načelima, da li im se odnos temeljio na predanom služenju, jesu li na čin začinjanja djece gledali u pravom svjetlu.
STANDARD SRIMAD BHAGAVATAMA
U Srimad Bhagavatamu je u poglavlju o nepoželjnim plodovima djelatnosti spomenut jedan zanimljivi slučaj. Govori se o mužu kojemu žena postaje sve privlačnija kako se bliži vrijeme garbodhana samskare. Bhagavatam ne daje primjer osobe koja je na noćnoj zabaviu pijanom stanju pokupila neku nepoznatu ženu kraj koje se ujutro budi u krevetu. Govori o osobi koja je planirala začeće djeteta, odabrala povoljan trenutak za to, no kako se vrijeme začeća primicalo postajalo je sve požudnija. To se već smatra nepoželjnim, štetnim. Zato Prabhupada u komentaru ističe da se Prthu Maharajeva privlačnost prema supruzi nije temeljila ni na požudi ni na želji za osjetilnim uživanjem. Viši slojevi društva nisu ni znali za nezakoniti spolni čin. Danas se nezakonitim smatra samo spolni odnos izvan braka. No, prema vedskom razumijevanju bračni parovi koji su se upuštali u spolne odnose koliko su god htjeli, također su održavali nezakonite spolne odnose, iako se radilo o seksu u braku. Ako ne planirate dijete, a imate spolni odnos sa svojom ženom, kakva je onda svrha tog odnosa, ako nije osjetilno uživanje, požuda? Ako se bračni par tako redovito ponaša, kako će onda odjednom odbaciti taj način razmišljanja u trenutku kad se odluči za dijete?
Ako se muž sa ženom druži intimno i to u njemu budi požudu, onda ni u vrijeme začinjanja djece neće biti drugačije. U njegovom će umu i dalje biti želja za osjetilnim uživanjem, jer je na to navikao u svim prethodnim odnosima. Vještina se stiče vježbom. A to ovdje znači da će takav par biti vješt u stvaranju situacija ispunjenih požudom i uživanjem. I zato se može dogoditi da, iako su napravili garbodhana samskaru, dobiju požudno dijete – možda ne požudnog karmija, ali zato požudnog bhaktu. Možda će to biti više brahmanski orijentirani požudni bhakta, a ne vaisya ili sudra požudni bhakta. No, u principu će biti riječ o požudi. Zato su u krivu oni bhakte koji smatraju da je seks s vlastitom ženom u skladu s vlastitim željama u redu. Ukoliko planiraju imati dijete uzvišenih osobina. Ako su zadovoljni s djetetom koje će se tek ovlaš interesirati za svjesnost Krišne i biti uvijek negdje između, na rubu s materijalnim navikama, onda mogu raditi štogod žele.
Grhastha život je program koji traje 30 godina što znači da se za to treba pripremiti. To je odgovornost. Ozbiljna odgovornost. Djeca nisu predviđena za roditeljsko uživanje, već za uspostavljanje pravilnog, zdravog stanja u društvu. Osnovno je da bhakte prihvate odgovornost i shvate kako su oni uzrok dobre ili loše djece, a ne da se pokušaju izvući od teodgovornosti objašnjavajući kako u ovom dobu stvari drugačije funkiconiraju, kako svi drugi ljudi to tako rade… To je znanost. Ili hoćete reći da u Treta yugi ne biste dobili limunadu ako biste pomiješali limun, vodu i šećer? A u Kali yugi tako dobijete limunadu. To je znanost. O mentalitetu žene i muškarca ovisi mentalitet djeteta. Kad promatrate svoje dijete, zapravo gledate sebe samog. To je stvarnost. Želite li vidjeti što vam je u srcu, pogledajte si dijete. Ako je dijete čisto, onda vam prilično dobro ide. A ako nije, onda znate gdje trebate tražiti uzrok svih onih loših osobina koje ima.
MEDVJEDI I MAJMUNI ZAČINJU DJECU
PITANJE: Da bi se začelo dobro dijete treba imati čistu svjesnost, a to podrazumijeva nistha razinu predanog služenja. No, Prabhupada kaže da je potrebno 20 do 30 godina predanog služenja da bi se došlo so stupnja nistha. Prabhupada je isto tako rekao da ima vojsku majmuna i medvjeda, poput Ramacandrine. I onda što učiniti – da čekamo 20, 30 godina prije nego li začnemo dijete ili da odmah začnemo majmuna ili medvjeda?
Ovisi o tome što ti želiš. Što je bolja obuka kroz koju osoba prođe prije začinjanja djece, to će bolju djecu dobiti. Ako osoba prođe kroz dobar trening, obuku, prije braka ondasu obično i djeca koju potom dobije s boljim osobinama. Suvrmena zamisao da nam brahmacari asram nije potreban zato jer će se naposlijetku i onako svatko oženiti odražava životinjski mentalitet. Dajemo sve od sebe, razumijevajući koliko je to značajno. A ne da mislimo, “Pa ja sam medvjed ili majmun, imat ćemo još jednog takvog, u čemu je problem?” Mi možemo biti medvjed ili maj
mun, no pokušat ćemo dobiti nešto kvalitetnije. I onda muž i žena rade ono što je potrebno učiniti da bi dosegli taj kvaliiciraniji stupanj. I onda dok djeca odrastu i počnu imati svoju djecu, baka i djed će već toliko napredovati u svjesnosti Krišne da će moći pomoći pri pravilnom odgoju svojih unuka.
Zato je Prabhupada predvidio da će djeca naše djece biti dobra. Mi smo medvjedi i majmuni, naša će djeca biti malo bolja, a u trećem će pokoljenju konačno biti ljudska bića. Glavno je da damo sve od sebe. No, ako mislimo da je to fanatično ili nevažno, onda je takvo razmišljanje problem. Onda ne napredujemo u predanom služenju. Ne možemo biti devocijski orijentirani kada se radi o mantranju krugova ili našoj sadhani, a kad su u pitanju druge svjetovne aktivnosti onda smo materijalistički realni. Predano služenje znači da nam je svaki aspekt života uključen u služenje Krišne. Zato se čak i spolni čin treba odvijati u skladu s religijskim načelima, kao služenje Krišne. Kada to uspijemo shvatiti, onda smo spremni.
Netko bi mogao prigovoriti da će, ako budemo tako dugo čekali, stanovništvo na Zemlji izumrijeti. No, dat ću vam jedan primjer iz vlastitog iskustva. Bilo je to negdje sredinom sedamdesetih, kada sam rukovodio gostinjskim sobama u zgradi Lopoč u Mayapuru. U to smo doba imali 8 soba za goste koje ne samo da nisu bile sve pune, nego su često sve bile prazne pa nije postojala ni infrastruktura koja bi pokrivala potrebe stanovnika u tim sobama. I ako bi se u nekim rijetkim prilikama netko i pojavio tko bi htio odsjesti u tim sobama, trebalo je ići naokolo i tražiti osobu koja će mu kuhati ili prati jer to nije bilo organizirano. 
Dva puta godišnje – na Gaura Purnimu i Druga puju – sobe bi se napunile. Bilo je to na jednu Durga puju kad su sve sobe bile pune, a mi smo jurili naokolo pokušavajući srediti sve što je potrebno za goste u tih 8 soba. Durga puja traje oko 10 dana i ne treba ni isticati da smo imali popriličan broj zaostalih krugova. Sakupilo ih se već 50 ili 60, a sistuacija se još i pogoršavala. S tako puno posla na vratu nikako ih nismo uspjevali odmantrati. A um je mislio, “Da, tako smo zaposleni da nema vremena za mantranje i što se tu može? Takva je sada situacija i to je jednostavno neizbježno.” Nakon puno dana umorio sam se od toga i konačno sam odlučio, “O.K. Jest ćemo kad završimo krugove.” Kakoje dan odmicao uspjeli smo ugurati i nekoliko krugova u dnevni raspored, no sljedećeg je jutra um otkrio, “Ej, pa ovo je ozbiljno.” Shvatio je da neće dobiti nikakvog osjetilnog uživanja dok se ne odrade krugovi. I, misteriozno, tog smo se dana pobrinuli za sve što nam je bila dužnost, ali smo i krugove odmantrali i navečer smo konačno častili prasadam.
Dakle, ako ste odlučni u tome da nećete imati djecu prije nego li postanete svjesni Krišne, odnosno postojani u predanom služenju, kad um otkrije da neće biti ništa od seksa dok se ne usredotoči na predano služenje, odjednom postane vrlo ozbiljan. Bit ćete iznenađeni kako dobro um može prihvatiti razne vrste situacija u predanom služenju.
(Pitanje je nečujno na engleskom, a mađarski ne znamo)
Roditelji privlače živo biće na temelju svog stanja svijesti, no živa bića dolaze takva kakva jesu. Dakle, nisu tvoji rodtelji stvorili tvoji mentalitet, već si ti došao s njim. Sam si stvorio svoj mentalitet.
A kako je tvoj mentalitet bio sličan onome koji su tvoji roditelji imali u trenutku začeća, gune prirode su organizirale vaš susret. Na nama je da mantramo i prihvatimo proces predanog služenja ozbiljno, a onda proces anartha nivrtti uklanja naše nepoželjne navike. Služenjem, druženjem, mantranjem možemo se uzdići iznad položaja u kojem se trenutno nalazimo. To je način na koji si možemo pomoći ako smo dijete. Ako smo pak roditelj, vrijedi ista stvar. Na isti taj način možemo se pročistiti i onda pomoći djetetu kojeg smo prizvali u vrijeme dok smo imali zagađenu svijest da i ono sebe pročisti. Ako si ti uspio nadvladati svoje loše osobine, možeš pomoći nekom drugome da nadvlada takve iste osobine. Tek kada se roditelji prihvate predanog služenja ozbiljnije, moći će pomoći svom djetetu.