Gargamuni das (Krsna-katha 10/2006.): Ateizam je vjera. I to slijepa vjera u potpunom neznanju.
Gargamuni das (Krsna-katha 10/2006.)
(koji prošli broj nije bio inspiriran) sad je dobio »LJUBAVNO PISMO«
U ponedeljak, 23. listopada 2006. išao sam u harinam u Ptuj, najstariji grad u Sloveniji, koji potiče još iz Rimskog doba. Jutro je bilo hladno, ali sam ipak svirao u želji da iskoristim zadnje dane ovogodišnje harinam sezone.
Stanovnici Ptuja su bili kao i uvijek jako pozitivni, osim jednoga koji je »ustao na lijevu nogu«. Što se dogodilo? Pjevao sam već sat vremena i odjednom mi se približio mlađi muškarac, do mene položio lijepo složeni list papira i otišao. Nije rekao ni riječ. »Malo čudno,« mislio sam i gledao za njim. Imao je crne hlače i majicu s ogromnim žutim znakom za radioaktivnost na leđima. Sve skupa je bilo sumnjivo i znao sam da mi nije donio ljubavno pismo. Pjesmu usred koje sam bio odsvirao sam do kraja i onda pogledao što piše na papiru. Na tri jezika – slovenskom, engleskom i njemačkom – bila je napisana ista poruka:
»Greetings (pozdrav)
Please stop with this primitive fairytail singing in public places. (molim vas prestanite s tim primitivnim bajkovitim pjevanjem na javnim mjestima)
Do this at home. (radite to kod kuće)
Thank you for your understanding (hvala vam na razumijevanju).
ATHEISTS (ateisti)
i potpis«
Nisam mogao ne nasmijati se. Ovaj si je stvarno dao vremena… Bilo kako bilo, ovo me pismo navelo na razmišljanje. To nisam mogao izbjeći jer mi se čovjek u pismu zahvalio na razumijevanju pa sam morao vidjeti kakvo je to razumijevanje, da uopće znam za što mi zahvaljuje. Tu je dio razumijevanja…
Postoje stvari koje ne možemo odvojiti od jive, živog bića. Jedna od njih je želja koja može biti ili duhovna ili materijalna. Tu su još služenje nekoga, vezanost (bilo na materijalnoj ili spiritualnoj razini) i još bi vjerovatno našli koju. A sa gore spomenutim pismom povezana je vjera.
Vjera u svom čistom obliku je vjera u Krišnu i odražava se u predanom služenju Njega. U Caitanya Caritamrti Madhya 22.62 je rečeno: “Sraddha je postojana, čvrsta vjera da ćemo transcendentalnim služenjem punim ljubavi prema Krišni automatski obaviti sve sporedne djelatnosti. Takva je vjera povoljna za predano služenje.«
Kada duša dođe u dodir s materijalnom prirodom postane uvjetovana pa njezina vjera više nije čista. Kakve je kvalitete zavisi od stupnja uvjetovanosti. Šrila Prabhupada objašnjava (Bg 17.3 smisao) da je srce uvjetovanog živog bića pod utjecajem određene gune pa je tako i njegova vjera pod utjecajem te iste gune. Čistu vjeru možemo usporediti s bijelom svjetlošću koja prolazi kroz obojeno staklo (boja zavisi od stupnja uvjetovanosti) i na drugoj strani izlazi obojena i gotovo neprepoznatljiva. Bez obzira na različitu »obojenost« vjere, činjenica je da svatko ima vjeru (Bg 17.3 smisao).
SLIJEPA ILI RACIONALNA – VJERA
Osim podjele vjere na transcendentalnu i onu pod utjecajem guna materijalne prirode, postoji još podjela vjere na slijepu i racionalnu. Racionalna se temelji na znanju. Proizlazi iz predhodnih iskustava, nečemu što smo čitali ili čuli, na logici itd. Zapravo, puno aktivnosti u našem životu temelji se na toj vjeri. Na primjer, cestu prelazimo na označenom mjestu kada je upaljeno zeleno svijetlo i imamo vjeru da ćemo cestu tako prijeći sigurno. To je vjera, ali racionalna, jer se temelji na poznavanju prometnih propisa i našim proteklim iskustvima, a slijepa vjera je potpuno iluzorna, nerealna. Ponekad ljudi kažu da je dovoljno samo vjerovati i stvari će ispasti kako zamišljamo, ali to nije logično. Ako odem na vrh nebodera i uvjeravam se da se skočivši s njega neću razbiti… vjera tu baš neće puno pomoći. To je slijepa vjera, a njezin rezultat je, blago rečeno, nepovoljan.
I ATEIZAM JE VJERA
Vjera na ovaj ili onaj način prožima naše živote, ali vjera na koju ljudi pomisle kada im spomenete tu riječ je vjera u smisao i konačni cilj života. I ona, kao što je bilo ranije spomenuto, ovisi o uvjetovanosti živog bića. Što je osoba više uvjetovana na klimavijim temeljima stoji njezina vjera. I ateizam je vjera. I to slijepa vjera u potpunom neznaju. Nezanje se odnosi na potponu negaciju postojanja duhovne razine i njezine raznolikosti. Tako ateista na zapadu vjeruje da je tijelo i da je smisao života zadovoljiti njegova osjetila. To je u stvari životinjski nivo. Nadalje, vjeruje da se živi samo jednom i da je sa smrću sve gotovo itd. Nema potrebe predugo raspravljati da je to jako površno gledanje i da, u krajnoj liniji, ne daje ono što želimo, a to je sreća.
Sljedeća zanimljiva stvar je kako osoba s ovakvom klimavom vjerom reagira. Služi se principom koji kaže da je napad najbolja odbrana. Tako lopov odmah pokazuje na druge i kaže da su oni lopovi u nadi da će tako uvjeriti nevine ljude u svoje poštenje. I u pismu što mi je uručeno nailazimo na takav pokušaj. Osoba s vjerom u neznanju pokušava prikazati slavljenje Krišne kao primitivno i plod mašte. To je objašnjenje religije koje sam slušao u školi godinama. Vjera je nastala tako što si ljudi nisu znali objasniti neke prirodne pojave pa su počeli vjerovati u nešto izmišljeno, natprirodno, a kada se takva religija pojavi, onda su tu i osobe koje će je iskoristiti za manipulaciju tim prestrašenim ljudima. Tako će lagodno živjeti na njihov račun.
Drugi aspekt ateističke propagande je sadržan u izjavi da se Boga ne bi smjelo slaviti na javnim mjestima, nego samo kod kuće. Jer je to, kažu, privatna stvar. Kako znaju, kad su ateisti?! No, njihova ideja je glupa. Ateizam se propagira na svakom koraku. Svugdje su materijalistički zvukovi, slike, plakati i druge poruke, koje ljude gotovo isključivo udaljavaju od njihovog pravog ja i od Krišne. Dakle, ateisti smiju propagirati ateizam, a teisti bi trebali šutjeti i sakrivati se?! Tko god tvrdi nešto takvo upotrebljava duple standarde, dvoličan je i diskriminira teiste.
KAD NEĆE BRDO MUHAMEDU, …
Teisti ne bi smjeli doći pod utjecaj takve propagande. U stvari su samo teisti, bhakte, ti koji mogu pomoći ateistima. Sam Gospodin Caitanya Mahaprabhu je pokazao kako se to radi: dijeljenjem prasadama i glasnim pjevanjem Hare Krišna. A sve to se izvodi na javnom mjestu, u društvu.
Ljudi su u ovom dobu nezainteresirani za duhovni napredak, odnosno predano služenje. Ići će u razne shopping centre, diskoteke, gostione, bordele itd., ali mali dio njih će redovito posjećivati Božji hram, a još rjeđe s namjerom da služi Boga. Dakle, ako ljudi neće kod Krišne, mora Krišna doći kod njih, a to radi pomoću svojih bhakta. Takva aktivnost godi Krišni i najpovoljnija je, kako za bhaktu tako i za abhaktu, ateista.
Gospodin Caitanya je naglašavao povezanost između acara ili vlastitog prakticiranja duhovnog života i pracara ili propovijedanja drugima. U Šrimad Bhagavatamu (4.12.36) je čak rečeno, da bez dobrotvornih aktivnosti (među kojima je najviše propovijedanje svjesnosti Krišne) nije moguće dostići duhovne planete. Dakle, nema govora o tome, da bismo trebali prakticirati svjesnost Krišne samo kod kuće.
Naravno, propovijedanje se obavlja u materijalnom svijetu gdje će te ljudi, čiji životni cilj je osjetilno uživanje, ponekad smatrati za neprijatelja čim im samo spomeneš bilo kakva ograničenja u vezi sa tim.
Izvinite na primjeru, ali… mene ponekad propovijedanje podsjeća na davanje lijeka životinji. Potrebno vam je par ljudi da savladaju životinju, otvore joj usta i ubace lijek. Naravno, postoji i drugi način. Lijek je moguće upakirati u nešto, što ona sama smatra uživanjem (kao npr. hranu), ali u svakom slučaju, nije lijek ono što životinja želi.
Tim primjerom ne želim reći da bismo trebali propovijedati na silu ili pomoću varanja, već da ljudi neće uvijek biti oduševljeni uzimanjem lijeka i zbog toga propovijedanje nije uvijek lako.
Na kraju pisma piše »ateisti«, a potpisana je jedna osoba. Moguće bi bilo da je u pitanju gramatička greška, ali budući je ta riječ u množini na sva tri jezika mogu s velikom sigurnošću tvrditi da se radi o tipičnom primjeru razumijevanja uvjetovane duše, koje u sanskrtu zvuči: »atmavan manyate jagat« ili svatko razmišlja na isti način kao ja. Moje iskustvo, kada je u pitanju propovijedanje, to ne potvrđuje. Možda se ljudima ne sviđa lijek i ne žele da im ga guramo u usta, ali ako netko govori da se lijek može dobiti kod njega obično nemaju ništa protiv toga. Mnogi su čak i sretni kada vide trud bhakta.
To je moje razumijevanje napisanih riječi. Pisac pisma mi zahvaljuje na tome… Nema na čemu. Što drugo da kažem. U stvari bi se i on i ja trebali prvo zahvaliti Šrila Prabhupadi. On jer je čuo sveto ime, a ja ne samo jer mi je dato da Ga pjevam, nego i zbog toga što mogu pomoću dobivenog znanja iz aviona prepoznati ateističke stavove i imati potrebne protuargumente da me ateistička filozofija ne ometa na duhovnom putu.
S druge strane bih ja trebao zahvaliti piscu pisma. Dao mi je lijepu temu za pisanje ovog članka. Obzirom da je čuo maha-mantru i pomogao kod ovog teksta, moguće je smatrati da je već uključen u predano služenje. Ne bih se čudio kad bi uskoro zajedno na ulici pjevali… Hare Krišna.