(Krsna-katha 03/2014)Kadamba Kanana svami: U Bhagavad-giti 2.40 rečeno je da se zasluge predanog služenja nikada ne gube, ali postoji uvreda pobješnjelog slona. Što će prevladati?
Kadamba Kanana svami SB 5.10.24
Mayapur, 28.12.2013.
(nastavak iz prošlog broja)
Dogodi se da bhakte ili abhakte rade pogreške kojima vrijeđaju vaišnave i onda vidimo da je ono što se događa kao posljedica još gore. Komentar na ovaj stih opisuje uvredu pobješnjelog slona koji ulazi u vrt i uništava ga. Postavlja se onda sljedeće pitanje: S jedne strane u Bhagavad-giti 2.40 rečeno je da zasluge predanog služenja nikada neće biti izgubljene, a s druge imamo uvredu pobješnjelog slona. Što će prevladati? Vječni bankovni račun Bhagavad-gite 2.40 ili pobješnjeli slon?
Možemo na trenutak razmisliti o nekim slučajevima, kao što su oni Ašvatthame ili Dakše. Iako su obojica, i Ašvatthama i Dakša, dugo trpjeli jako teške posljedice svojih djela, vidimo da su na kraju oslobođeni tih reakcija i vraćeni na svoj položaj. Stoga možemo shvatiti da ipak Bhagavad-gita 2.40 prevladava. Htio bih dati još jednu metaforu – kada osoba počini ozbiljnu vaišnava aparadhu, duhovni joj se račun zamrzne, baš kao što vlada zamrzne nečiji bankovni račun ako ga sumnjiči za izbjegavanje plaćanja poreza. Mnogi bogataši ostanu tako bez pristupa svom novcu. To im se dogodi preko noći. No ako osoba prođe kroz patnju, s vremenom, kada su reakcije gotove, može ponovno dobiti pristup svom bankovnom računu.
Vaišnava aparadha možda nije uvijek iznimno ozbiljna. Kada nije toliko teška, možda odmah ne uništi cijeli vrt i ne dovede nas do pada ili nam potpuno onemogući pristup našem duhovnom napretku, ali nam može uništiti ukus za predano služenje, stvoriti nove anarthe u srcu i ponovno probuditi materijalne želje. Srila Bhaktivinoda Thakura napisao je u Jaiva-dharmi da madhyama-adhikari može biti srušen na položaj kanistha-adhikarija zbog vaišnava aparadhe, ili uttama do madhyame ili još niže, ovisno o težini vaišnava aparadhe. To je važno za nas jer nam se možda događa da smo bezobzirni i da se kao rezultat toga krećemo unatrag, gubimo ukus i sve više i više gubimo duhovnu snagu zbog neznatnog nepoštivanja vaišnava. Zbog toga trebamo jako paziti da pokazujemo poštovanje prema vaišnavama, jer je to uvijek povoljno za dobivanje Krišnine milosti.
ISTINA KAO RASA GULA
Pitanje: Kako bhakti reći da nas nešto kod njega smeta, a da ga ne uvrijedimo?
Odgovor: „Dosta mi je tvoje lažljive njuške, licemjeru!“ Možete reći nešto takvo, ali to možda nije najsigurniji put unutar granica vaišnavske etikete. „Prabhu, oprosti, ali moram spomenuti jedno osjetljivo pitanje. U nekoliko mi se navrata učinilo da si govorio neistinu.“ Slatkorječivost i puno poštovanja. satyam bruyat priyam bruyat – predstavi istinu na način da izgleda poput rasa gule. Ali, istinu treba reći. Treba je reći s poštovanjem.
VAŽNOST VAIŠNAVSKIH PRAVILA PONAŠANJA
Pitanje: Male uvrede i nepoštivanje neće uništiti naš vrt devocije, ali će negativno utjecati na naše predano služenje. Možete li dati neke praktične primjere u svakodnevnom životu i reći kakve aparadhe možemo počiniti, a da toga nismo svjesni? I kako ih možemo izbjeći?
Odgovor: Sanatana Gosvami je u Jagannatha Puriju imao probleme s velikim ranama na tijelu koje je zadobio dok je prolazio kroz šumu Jarikhandu. U Puriju je bio zajedno s Haridasom Thakurom. Svakoga bi dana došao Caitanya Mahaprabhu i zagrlio ga. Sanatana Gosvami bi to jako rastužilo jer je tekućina iz otvorenih rana na njegovu tijelu dodirivala tijelo Gospodina. Mislio je da je to velika uvreda. Nije više to mogao podnijeti. Nije znao što učiniti. O tome je jednom razgovarao s Jagadanandom Panditom i on mu je dao savjet. Rekao je: „Možda bi trebao otići u Vrindavan, to je ionako mjesto na kojemu Caitanya Mahaprabhu želi da služiš.“ Sanatana Gosvami pomislio je da je to sjajna ideja. Ali Gospodin Caitanya je na to rekao: „Tko je taj Jaga, tko je on? On je samo dječak, a ti si najučenija i najpoštovanija osoba. Čak ti se i ja obraćam za savjet. Tko je Jaga? Što on misli tko je on da ti daje savjet?“ Caitanya Mahaprabhu je rekao: „Nikada neću biti zadovoljan onom osobom koja se ne pridržava vaišnavske etikete.“ To je jedan primjer koji pokazuje koliko Caitanya Mahaprabhu naglašava važnost vaišnavskih pravila ophođenja. Njihovo nepoštivanje može uzrokovati snažne reakcije i učiniti nam duhovni život suhoparnim.
SVE IZLAZI NA VIDJELO
Pitanje: Došao sam u Indiju, posebno u Navadvip, no teško mi je održavati neometanu duhovnu praksu. Stalno se susrećem s nepristojnim ljudima, čak i bhaktama, koji jure na motociklima ne obraćajući pozornost na druge. Isto tako, kada želite nekoga pozdraviti, osoba vas uopće i ne pogleda. Kako uvijek imati duhovnu viziju pred očima i ostati usredotočen usprkos izvanjskim ometanjima?
Odgovor: Mislim da je ova dhama potpuno zadivljujuće mjesto na kojemu postoji obilje nevjerojatne milosti Caitanye Mahaprabhua. Sve je dirnuto time, čak i motori. Čak i ljudi čija se srca još nisu otopila do razine na kojoj pozdravljaju druge i gledaju ih, čak i ljude koji su toliko snažno u guni strasti da prolaze pored vas ne primjećujući ništa drugo.
Kao predsjednik hrama u Vrindavanu bio sam jako zaposlen. Jednom sam bio u gostinjskoj kući, gdje su hodnici jako uski. S druge strane hodnika dolazio je Šridhar Maharaj koji je snažne građe, bivši hrvač. Pogotovo je bio dobro razvijen u području trbuha.
Došao je s druge strane. Budući da sam bio dosta zaposlen, samo sam promrmljao: „Haribol!“ On mi je stao na put i lupio me trbuhom. Bilo je to vrlo moćno, zalijepio sam se za zid. Opet me svojim trbuhom stisnuo uza zid i rekao: „Karma-kanda jnana-kanda kevala višera bhanda.“ Put karme i plodonosnih djelatnosti samo su posude s otrovom. Zalijepio me za zid i sad mi propovijeda filozofiju? Prvo mi nije bilo jasno, a onda mi je sinulo da mi pokušava reći. „Ne budi tako impersonalan.“ Onda sam se pribrao: „Hare Krišna, Maharaj. Kako si?“ Nekako će u procesu predanog služenja sve te stvari izići na površinu. Kada takvo što primijetim, pokušavam ostati miran i razviti raspoloženje Caitanye Mahaprabhua, blagonaklonost – ovdje smo u dhami, kako lijepo, kakva god mala nesavršenost možda postoji, ona izlazi na površinu i nestaje.
ŠTO SAD?
Pitanje: Napravio sam vaišnava aparadhu. Zanima me što učiniti. Vodio sam razgovor s jednom osobom koja mi je bila nadređena. Nisam to želio, ali sam je stvarno uvrijedio. I to do te mjere da mi je rekla: „Makni mi se s očiju, nikada više ne želim s tobom razgovarati.“ „Dobro, ako ti tako želiš.“ To je bilo prije 4 godine. Mislio sam da je najbolje da napravim ono što mi je ta osoba rekla.
Odgovor: Postoji opasnost da takve stvari na kraju života ostanu na našem računu. Vidimo da je i Srila Prabhupada u zadnjim danima života tražio oprost za bilo kakvu uvredu koju je možda nehotice počinio tijekom propovijedanja. Ponekad je znao govoriti snažne riječi. Prabhupada nas je poučio tu lekciju. „Nemoj to držati u sebi. Ne znaš hoćeš li imati istu priliku na kraju života.“ Proučavao sam statistiku – godišnje u Bengalu 10,000 osoba izgubi život u prometnim nesrećama. Ondje je i najveći postotak ugriza zmija u Indiji. Broj oboljelih od tuberkuloze u Bengalu gotovo je 700 puta veći od onoga u Sjedinjenim Američkim Državama. Što ako te bilo što od toga sustigne i bude prekasno? Što tada? Onda ćeš doći na vrata Vaikunthe i ondje će ti reći: „Žao nam je.“
Mislim da je to riskantno i da bismo trebali raščistiti sve te stvari. Iako mislim da razmjena između bhakta ISKCON-a u kojoj ponekad djelujemo na uvredljiv način nije jednaka uvredi koja se temelji na neprijateljskom djelovanju koje je uzrokovano zavišću i namjerom da se nekoga uništiti. Dolazimo iz okoline u kojoj se poštovanje ne iskazuje na primjeren način. Uzmimo, na primjer, engleski jezik, pogotovo američki engleski – u kojemu se često upotrebljava izraz guy (‘tip’). Na hindiju ista riječ znači ‘krava’. Možda engleski jezik nije toliko pun poštovanja. Engleski ima samo jedan oblik obraćanja drugima – ti – ti se koristi za psa, za svakoga. Nema načina da se na engleskom jeziku obraća s poštovanjem, engleski nema oblik iz poštovanja. Koji jezik! Pravi jezik Kali-yuge. „Znaš li, čovječe, da na engleskom možeš sat vremena govoriti koristeći samo jednosložne riječi?“ Nije čudno da je engleski jezik postao ovako raširen u Kali-yugi. Problem je u tome što u tom jeziku nema puno poštovanja, pogotovo u američkom engleskom. To nam ne pomaže. Primjerice, bhakta kaže, „Pozovi tipa, imamo sastanak.“ Vedska kultura bila je puno opreznija. Mislim da će nam biti od pomoći ako usvojimo više vedske kulture, to će nas zaštititi.