Jananivas das, (Krsna-katha 6/2016): Sveto ime se želi razotkriti, želi razotkriti Svoje osobine, zabave. Zato od mantranja ne trebamo ništa očekivati, samo se usredotočiti na zvuk. Sveto ime će nam samo od sebe sve dati.
Jananivas das, (Krsna-katha 6/2016)
Mayapur, 4.8.2016.
Kad su ribe pojele mahaprasadam, odmah su poprimile četveroruki oblik i uzdigle se u duhovno nebo. Iznenađeni učenici Ramanuja-acarye zapitali su se zašto se to njima ne događa iako svakodnevno uzimaju mahaprasadam, a on im je objasnio da je razlog tome činjenica da su ribe jako jednostavne, priproste, a oni previše komplicirani. Mi smo ponekad previše ponosni na vlastitu inteligenciju, kalkulacije, sposobnosti da nešto napravimo. A to je onda prepreka za primanje besplatnog dara Mahaprabhua, krsna-preme.
Čovjek zapravo vrlo brzo može dostići ljubav prema Bogu. Jer, kad netko iskreno zaziva imena Gospodina Nityanande i Caitanye, krsna-prema juri za tom osobom, traži je. Sveto ime je glavno sredstvo u Kali yugi, ali traga za onima koji pjevaju imena Nitai-Gaure da im da krsna-premu. Taraka je ime Ramacandre koje označava da daje mukti, oslobođenje, a Paraka je Krišnino ime koje označava da daje krsna premu. Tako da Paraka i Taraka tragaju za osobama koje mantraju Krišnino ime u želji da im nešto podare.
NAMA SEVA
Nityananda i Caitanya dolaze da bi nam podarili yuga dharmu, pjevanje svetog imena Krišne, a mi se, na početku, trebamo samo zaokupiti izgovaranjem i slušanjem imena. Postoje različiti stupnjevi razotkrivanja koji se događaju pri mantranju svetog imena… Sveto ime se onome tko pjeva razotkriva u skladu s njegovom iskrenošću. Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakur u tri postavke objašnjava što nama seva znači. Prvo, neophodno je svetom imenu pristupiti u duhu služenja. Caitanya Mahaprabhu je svima naredio da mantraju Hare Krišna, tako da mantrajuću služimo Gaurangu. Dok mantramo trebamo imati stav služenja svetog imena i želju da Mahaprabhuu pomognemo proširiti Njegovu misiju. Zatim, ne smijemo ništa očekivati od svetog imena. Ne smijemo mantrati očekujući nešto za uzvrat, čak ni nešto spiritualno. Zašto? Zato jer je Sveto ime već sišlo s namjerom da nam da sve, ono nam se želi razotkriti, zato je došlo, zato je Mahaprabhu došao, jer nam se želi razotkriti. Već je u srcu, vodi nas… Dobivamo tako puno informacija… Gauranga nam želi dati zanos Svetog imena. Ne smijemo ništa očekivati od Svetog imena jer će nam sve što nam treba, Ono ionako dati. Došlo je da bi nam dalo. Zašto bismo onda nešto posebno željeli? Treća postavka je da trebamo biti potpuno uvjereni da se Sveto ime i Krišna ne razlikuju. Te tri stvari čine nama sevu.
Prabhupada na puno mjesta objašnjava da na početku, kad mantramo, trebamo samo biti zaokupljeni zvukom. Bhakte su znali pitati Prabhupadu, „Na što trebamo misliti dok mantramo Hare Krišna?“ A on bi odgovorio, „Nema ni govora o razmišljanju, o umu, budite samo pažljivi prema zvučnoj vibraciji. To je sve.“ U Rig Vedi je dana definicija jape na sljedeći način: kada izvodimo japu, um treba biti u mantri, a mantra u umu. Onda ćete dobiti rezultat jape. Drugim riječima, ne postoji ništa drugo osim zvučne vibracije, mantra je u umu, a um u mantri, ništa drugo se ne događa, samo se zaokupiš tim zvukom koji je Krišna. Prabhupada je rekao da je to umijeće; kad ga savladaš, postaneš blažen. Sveto ime se želi razotkriti, želi razotkriti Svoje osobine, zabave. Zato od mantranja ne trebamo ništa očekivati, samo se usredotočiti na zvuk. Sveto ime će nam samo od sebe sve dati.
JAPA ILI DHYANA?
Neki ljudi kažu da možemo gledati u Krišninu sliku, meditirati na nju, ali to onda nije japa, to je dhyana, meditacija. Ako misliš na čistu filozofiju svjesnosti Krišne dok mantraš, to više nije japa, postaje sankhya, analiza, što nije loše, ali to više nije japa. Ako u um dozovem Krišninu sliku dok mantram, to onda nije japa, nego meditacija, ali uz to postaje i nama aparadha, uvreda svetom imenu. Jer, sveto ime više od svega želi razotkriti svoj oblik, a ako mi umjesto njega to činimo, stavljamo u svoj um Krišninu sliku – što je upravo ono što sveto ime želi učiniti – to u neku ruku znači da se smatram boljim od Krišne jer ja mogu napraviti ono što On ne radi. Ponovo dolazimo do iste poante – previše ponosni na svoju inteligenciju.
No, ako meditiramo na to da se sveto ime ne razlikuje od Krišne, prilazimo sa stavom služenja, svjesni smo da ništa ne valja očekivati, tražiti, ili, što god drugo da radimo kod mantranje, meditiramo na ovo ili ono – sve je to u redu, ali to treba obaviti prije jape. A kad konačno počnemo mantrati, onda nema više razmišljanja, meditiranja, filozofije, slika, ničega. Samo zvučna vibracija. Prabhupada kaže, kad savladaš tu vještinu, postaneš jako blažen, a Krišna će razotkriti Svoje prisustvo i spoznat ćeš da se Krišna ne razlikuje od Svog imena. Ne kao nešto što si čuo, već kao vlastiti doživljaj. Potom će Sveto ime u srcu razotkriti Svoj oblik, oblik Božanstva koje obožavaš. Tada možeš meditirati na taj oblik, kad Ga Krišna objelodani, a ne prije. Krišna će potom objelodaniti Svoje osobine, slatkoću glasa, miris tijela, mekoću dodira… Sveto će ime sve to objelodaniti. Tada više nema govora o tome da se samo koncentriraš na zvuk, sada dolazi do razmjene. Sveto će ime razotkriti i zabave, a onda ne vrijedi više da samo slušaš sveto ime. Sad možeš meditirati, čak se i pridružiti zabavama. Postupno se sve razotkriva, iako se ponekad može dogoditi sve odjednom.
Netko je pitao Prabhupadu, „Ako je svjesnost Krišne tako uzvišena, zašto se ne pridružuje više ljudi?“ A on je odgovorio, „Kad prodaješ dijamante, nema baš puno kupaca.“ U tome je slava misije Gospodina Caitanye.
Pitanje: Katkada ujutro lijepo odmantram svih 16 krugova i osjećam se zadovoljno. Ali netko mi je rekao da sam tako u mayi, jer je bolje kad se borim za svaki krug. Što je istina?
Prabhupada je jednom podučavajući učenike završio zadnji krug, povukao kuglicu na brojaču i onda odbacio japu uz riječi, „Obavio 16. Sad mogu raditi što god me volja.“ Mi smo skloni da zaboravimo Krišnu. Da bismo to izbjegli, imamo sve puno pravila i ograničenja u toku dana. Ona služe da nikada ne zaboravimo Krišnu. Oni koji se uvijek sjećaju Krišne, ne moraju ih se svih pridržavati. Ali, ako Ga zaboravljaš, pravila i ograničenja su jako korisna, neophodna. Vaidhi sadhana bhakti funkcionira kad je primjeniš. Caitanya Mahaprabhu nudi, „Samo uzmi,“ ali ako to ne možeš, onda je sljedeća opcija – pravila i ograničenja, pancaratriki vidhi. Mahaprabhu je došao dati najbolje, spontanu privlačnost prema Krišni. Ako imaš sreće, prihvatiš to, a ako nemaš, onda yukta vairagya – naučit ću te kako da obavljaš aktivnosti tako da nikada ne zaboraviš Krišnu. Prvo što se nudi je spontana ljubav, a to se ne može podučiti, ali yukta vairagyu se može podučiti. Ljubav ne možeš naučiti , ali vaidhi sadhana bhakti možeš. Mahaprabhu najprije nudi svjesnost Krišne, ljubav prema Bogu, ali ako to ne možeš prihvatiti, onda ti daje pravila i ograničenja koja će te dovesti do stupnja da nikad ne zaboraviš Krišnu.
PINDA/ŠRADDHA za bhakte da ili ne?
Gopal Bhatta Gosvami kaže, dok ti je otac živ, lijepo ga služiš, ljubavlju, a kad ode, možeš mu ponuditi Krišna mahaprasadam. Za bhakte, Prabhupada je savjetovao da se održi neki skup posvećen pokojniku na kojem se slavi služba tog bhakte, održe se bhajani, harinam sankirtan, posluži prasadam, a na kraju reda ostavi jedan tanjur i kad sve završi taj se tanjur s prasadamom odnese van da to pojedu životinje. To je postupak koji nam je dao Prabhupada. Ako želiš slijediti smarta vidhi, i obaviš taj obred koji uključuje obožavanje polubogova i pitrija, Gopal Bhatta Gosvami kaže, onda radiš nama aparadhu i seva aparadhu, ukoliko si inicirani bhakta. Jer poistovjećuješ mantranje Svetog imena s obrednim aktivnostima namijenjenim stjecanju materijalne dobrobiti, opisane u Vedama. Prekidaš mantranje da bi obavio taj obred, a također prekidaš i svoju službu da bi to učinio. Tako da inicirani bhakta vršenjem šraddha obreda prema uputa smarta vidhija čini nama aparadhu i seva aparadhu. Nigdje ni u jednoj šastri ne piše da osoba incirana u ime Gospodina Višnua, u vjerodostojnoj sampradayi mora obaviti šraddha ritual za svoje pretke. Imamo jednostavno postupak koji nam je Prabhupada dao, nudimo Krišnin prasadam, ne obožavamo pitrije, polobogove.
Pitanje: Živo biće ne može biti bez želja. Kaže se da želje trebamo spiritualizirati. No, ti si spomenuo da pri mantranju ne smijemo imati nikakve želje. Ako želimo duhovni napredak ili određeno raspoloženje služenja, dok mantramo, je li to uvreda Svetom imenu ili ne?
Za duhovni napredak je mantranje Hare Krišna. Guru ti je dao tu uputu. To je možda jedina uputa koju si od njega dobio. I jedina koju ćeš ikada dobiti. Svima daje tu istu uputu. Jer će te to spasiti. Tvoje želje… Sveto ime će stvoriti sve pogodnosti koje ti trebaju, tako i tako. U Trećem pjevanju, Temeljna načela materijalnog stvaranja, govori se o tome kako se najprije pojavljuje suptilni oblik – zvuk, onda od njega nastaje eter pa njihovom kombinacijom nebo, itd. Sve počinje od suptilne vibracije , om je izvorni zvuk, i razvija se sve do grube manifestacije, zemlje. Sve što nam je potrebno u životu nastaje iz zvuka. Kao na primjer, ovdje nam je potrebna zgrada da bismo imali gdje boraviti. To je naša potreba. Ali ta zgrada izvorno dolazi od zvuka, koji je suptilni oblik materijalnih elemenata. Slično tome i naše će duhovne potrebe doći od zvučne vibracije, pročišćene zvučne vibracije, a to je Hare Krišna Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Taj zvuk će stvoriti i sve neophodno da se zadovolje tvoje duhovne potrebe, o čemu god da je riječ – osobine poput poniznosti, snošljivosti… Ili čak i neke druge pogodnosti koje su ti neophodne u tom smislu, uzdizanje iznad guna materijalne prirode, ruci (ukus), sve do bhave i preme. Zvučna vibracija će sve to stvoriti za tebe. Prabhupada kaže da u to trebamo biti uvjereni. Baš kao što zvuk stvara sve materijalne potrepštine, kada se taj zvuk pročisti, stvara sve neophodno u duhovnom smislu. Tako da zapravo ništa ne trebamo željeti, trebamo samo mantrati Hare Krišna. Od toga će se stvoriti sve što nam treba, ako imamo tu vjeru. Krišna bolje od nas zna što je to.
Pitanje: Ponekada bhakte promatraju napisanu mantru dok mantraju. Je li to u redu?
Da, to možeš raditi. Nešto moraš gledati. Nije da ćeš se okrenuti na drugi stranu, ako su Božanstva pred tobom dok mantraš. Dok mantraš, nešto moraš vidjeti. Ali radi se o tome da ne smiješ meditirati na to. Neki npr. gledaju u Božanstva i meditiraju kako su odjevena, kako ovo kako ono. Ne, svrha je da se usredotočiš na zvučnu vibraciju, a pri tom ti nešto mora biti pred očima. Čak je i Gaura kišor babaji Maharaja imao neke učenike, obiteljske ljude, inicirane, kojima je dao papir s napisanom mantrom i podučio ih da s njim sjednu pred Tulasi i mantraju Hare Krišna. Jer, nešto moraš gledati. Ali, pri tom su ti oči usmjerene, ne vrludaju i ne razmišljaš.